IN MEMORIAM:

КИТАЙ–ГОРОД,  MOSKOVSKI  „CHINATOWN“

Centralni dio Moskve koji pripada „Tverskom rajonu“ ima neobično ime  Китай-город, Kitaj-grad... Kineski grad kojega često turisti i posjetioci Moskve prevode sa „Chinatown“, a nikakve veze nema sa sličnim istoimenim četvtima nekih gradova, recimo po Americi…

Sa Tverske ulice  dodjosmo metroom na  Trg revolucije i susretosmo veliku grupu Japanaca i čujem kako im turistički vodič kaže na engleskom da je to „Chinatown“, našta se Japanci nasmijaše… Pogledah, i u oči me ubode slika stotinjak nasmijanih  dalekoistočnih lica, pa se nasmijah i ja pošto su me svi podsjetili na  stotinu srebrenastih mjesečevih kugli… hahahaha. “Mesečinaaaaaa, mesečinaaaa…. O… jooo...  jooo jjojjo… joooooojjj!“, i to u po Moskve usred bijela dana…

A pravi Kinezi stajali su usrdno i strpljivo u koloni pred Lenjinovim mauzolejom, kako bi svečano pozdravili prvoga velikoga oca komunističke revolucije…. 300. metara udaljeni od tih  „Japsija“.., o kojima sam dugo godina ima jako lijepo mišljene… a kada sam ih vidio po muzejima kako bezobrazno rempluju, uskaču, guraju, laktaju i gaze bezobzirno po nogama drugih, naguravajući druge turiste kako bi došli u prvi plan za slikanje, bez izvinjenja… nabacivši na svoje lice taj lažni istočnjački smješak..,  morao sam nekoliko od njih prstom „kvrcnuti“ po glavi, iliti „po ćelepurki…“ to jeste, „opaliti čvoku“ kako bi se uklonili… a oni su se i dalje „slatko“ istočnjački „smiješkali“…

Tek istom shvatih da su oni ustvari pravi nekulturni neotesanci što dugo nisam vjerovao,  iako ih tako u svojim djelima  bez uljepšavanja i „maženja“ opisuje slijedeći nosilac Nobelove nagrade za književnost veliki japanski pisac Haruki Murakami!

Pa odakle stvarno ovakav naziv ovoga  centralnog moskovskog rajona, koji ustvari ništa zajedničkog nema sa zemljom i državom Kinom osim naziva…. O tome ćemo malo kasnije podrobnije u povijesnom pregledu.

Bilo kako bilo ovaj Kineski grad  je danas veliki poslovo-gospodarski-trgovački centar sa mnogo banaka, trgovačkih firmi, ekskluzivnih skupih prodavnica, restorana i barova, a tu se nalazi i moskovska Berza na Trgu Berze - Биршевая площадь, što ukazuje da je ovaj trgovinski centar ovdje već od starina, iliti “'ba od stari vakata“…

Tu se nalaze mnogi kulturni spomenici kao i građevine neke i iz 14, 16, i 17. stoljeća

Ova četvrt se na zapadu graniči sa Crvenim Trgom, a povjesno se računa njegovim djelom ustvari. Na sjeveru je  Манежная площадь – Manežni trg, na istoku se graniči sa Starim i Novim trgom – Старая и Новая площадь, a na jugu rijekom Moskvom upravo  gdje je prolazio stari kineskogradski  zaštitni zid koji je ovdje djelomično i očuvan. Tu se nalaze, izmedju ostalih mnogi arhitektonsko-povijesni spomenici koji se zovu; Воскресенские ворота – Uskršnja vrata, ГУМ-GUM, Казанский сoбор – Kazanski sabor i Crkva Sv.Trojice.

Interesantno je pogledati  i slijedeče ulice – улицы;

Никольская улица  – Nikoljska ulica koja dobi ime po grčkom manastiru Sv.Nikole iz 1330.g. koji se tu nalazio sve do svoga rušenja 1935.g. Kada sam živio u Moskvi ulica se zvala Ulica 25. oktobra. Proteže se od Crvenog trga do Ljubljanka trga, što čini vrlo lijepu šetnju po staroj ulici prelijepe Moskve.

Na Ljubljanki se nalazi i bivša zgrada KGB-a sa muzejom gdje se mogu vidjeti dostignuća i uspijesi ove najjače i najlukavije tajne službe u svijetu! Nebi bilo loše malo zaviriti u arhive te institucije kako bi se riješila enigma Josipa Broza Tita – bravara iz Kumrovca, sa 8. prsta i Tita-Waltera Weissa, “ klavirista“ koji je svirao glasovir sa svih zdravih 10 prsta… kako smo počesto vidjeli na TV prigodom proslave „Dana Mladosti!“

Ulica je  vrlo dotjerana, elegantna, trgovačka ulica sa mnogo lijepih elegantnih butika i raskošno opremljenih velikih prodajnih magazina, kao i sa mnogo zlatarnica, a po njoj se šetaju lijepo odjeveni i dotjerani Rusi i Ruskinje… sigurno oni sa „dubokim džepovima“, pošto je ovdje sve užasno skupo…. Poznato je da je Moskva u 2008.g.  proglašena najskupljim gradom u svijetu, a St.Petersburg – najljepšim! .“

Na broju 3. Nikoljske ulice  nalazi se predivna crkva pod nazivom  Kazanski sabor – Казанский  собор koja je 1637. posvećena u ime Ikone Kazanske Bogorodice, koja je 25.godina prije toga pomogla knezu Požarskom savladati Poljake u Moskvi. Ova izvorna crkva stajala je ovdje do 1936.g. kada ju je Staljin „poravnao sa zemljom.“ Pomoću fotografija i detaljnih planova koje je arhitekt Pjotr Baranovski sačuvao, crkva biva ponovno  rekonstruirana i sagradjena 1990-93., a Njegova svetost Patrijarh Aleksej II. je i posveti u prisustvu tadašnjeg predsjednika Borisa Jelzina i gradonačelnika  Jurija Lužkova.

 Na broju 7-9 nalazi se Zaikonospaski manastir iz 15. stoljeća. Crkva u dvorištu sa crvenim tornjevima je iz 17. stoljeća. Od 1687-1814. tu se nalazila prva ruska viša škola ustvari Bogoslovija pod nazivom Grčko-Latinska akademija koju je između ostalih posječivao i Mihail Lomonosov utemeljitelj Moskovskog univerziteta, čije ime i danas nosi.

Jedna od interesantnih znamenitosti je novogotsko zdanje „Štamparije Sv.Sinoda“ iz 19. stoljeća. Ova pitoreska zgrada nježno plavkaste boje sa dva lava iznad srednjeg pročelnog prozora, izgradjena je 1810-14., premda gore pod krovom  stoji još grb sa zvijezdom petokrakom i obligatnim srpom i čekićem, a nalazi se na boju 15.

Tu je nekada bila Prva staroruska štamparija Ivana Fjodorova koji je štampao prvu knjigu na ruskom jeziku 1564. pod naslovom: „Djela apostola.“

U dvorištu na broju 17   nalazi se restoran „Slavjanski bazar“ koji je otvoren 1870. a stalni gost ovdje bio je pisac Anton Čehov, poznati bonvivan-gurman iliti „poguzija“. Tu su dolazili i Konstantin Stanislavski i Vladimir Nemirovič – Dančenko koji su poslije zajednički osnovali Moskovski Čehov teatar. Sam Stanislavski, kazališni teoretičar i režiser je često i sam igrao glavne uloge u čehovim kazališnim komadima. Najpoznatija je bila legendarna, u  komadu „Ujak Vanja“ – „Дяадя Ваня“.

Nedaleko odavde nalazi se Bogojavljenski manastir – Богоявленский монастыръ, u Bogojavljenskom sokaku a jedan je od najstarijih manastira Moskve sagrađen 1296. po knezu Danilu, ocu velikog kneza Ivana I. Crkvi su još dogradjeni neki djelovi 1693-96. pa onaj masivni i elegantni zvonik se računa u najljepšu majstoriju moskovskog baroka. Tu se može još posjetiti i Vladičin dvor kao i kaluđerske čelije iz 18.vijeka.

Vrata uskrsnuća – Воскресенскийе ворота nalaze se pored samoga Povijesnog muzeja grada Moskve kao ulazna vrata na Crveni Trg. 1995.g. ponovno su rekonstruirana i izgradjena kao kopija vrata izgrađenih 1680.g., a srušena 1936.g. Divim se predivnim mozaik – ikonama, kao i ikoni  zaštitnika Moskve  Sv. Đorđa , u borbi sa aždajom, a neko kaže i „aždahom“… Tu je u živim bojama raskošna kapela posvećena ikoni Bogorodice. Legenda kaže da je car dolazeći u Moskvu prvo dolazio ovamo, pokloniti se ikoni i onda istom otišao u Kremlj. Prekrasna slika je pogotovo u noći  kada su vrata diskretno i ljubko osvjetljena što čini predivan estetski doživljaj.

Za danas, dosta!

U slijedećem nastavku bit će još opisa ovog moskovskog „kineskog-grada“.

Nastavlja se……          

Prof. Branko-Josef Thomann

Moskva, srpnja 2008.

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Monday December 14, 2009