IN MEMORIAM:

 SREDNJEVJEKOVNA MOSKVA DANAS

Danas ćemo se malo prošetati po srednjevjekovnoj Moskvi. No prije nego to učinimo moramo se poslužiti „malkice“ sa „dosadnom“ povijesti „Kitajgoroda“ - moskovskog kineskog - grada.

Sam naziv Китай-город – Kineski - grad, zadaje mnogobrojnim povjesničarima, etnolozima, jezikoslovcima, arheolozima i etimolozima tešku glavobolju već stoljećima, pa se ne stigoše još do današnjeg dana dogovoriti koji toponim za naziv ovoga „grada“ je ispravan. Premda su o tome već napisane mnogobrojne interesantne knjige… No, pored svega mogao bi se tu, koliko vidim, napisati još jedan podobar doktorat na ovu temu. Poznato mi je da ovaj serijal čitaju studenti Slavistike, pa ću natuknuti nekoliko interesantnih znanstvenih izvora… samo za njih, a svi rodoljubi, domoljubi, čko-pi-ljubi i drugi „musafiri“(bos.) - gosti neka preskoče ovaj dio i nastave čitanje onoga turističkog poglavlja!

POVIJEST КИТАЙ-ГОРОДА

Prva naselja su ovdje nastala prije samoga osnutka Moskve 1147.g. Povoljan položaj u blizini Kremlja ubrzao je naseljavanje ovoga areala, tako da je u 14. vijeku već bio potpuno naseljen, pun drvenih kuća; zanatlijskih, trgovačkih kao i stanbenih. Kitajgrad je u to vrijeme bio zidinama ne zaštićeno predgradje pa su drvene kuće lako bile spaljene prigodom prodora Litvanaca, Mongola i Tatara, pa opet ponovno izgrađene…

Kako bi se lakše sačuvali od prodora neprijatelja sagradiše građani oko grada u 16. vijeku prvo zemljani obrambeni bedem, a poslije i kameni do devet metara visok sa 14 kula.

Jedan dio tih zidina može se još danas vidjeti na istočnoj strani ove četvti iliti kvarta. Nažalost nema više ni jedne kule.., koje su bile predivne kako se vidi na starim slikama.

Zaštićen zidinama od 16. stoljeća procvjeta Kitajgorod kao prvi pravi trgovački centar Moskve. Bili su to redovi, stolova-tezgi koji su imali i svoja posebna imena prema namjenskoj svrhi, tj. prema robi koja se prodavala u tom redu-ряду.

Tako su se ti prodajni redovi i nazivali; Ribarski red – рибный ряд, lovački red – Охотный ряд, mesarski red – мяасницкий-ряд. А prvi red su nazivali „kineski red“, mnogi misle da se tu prodavala poznata kineska svila…

Danas se tu još uvijek nalaze sokaci i ulice, koji nose imena tih „redova“; Mesarska ulica-Мяасницкая улица, Ribarski sokak-Рибный переулок, Lovačka ulica- Охотный ряд улица, te poznata metro stanica Охотный – ряд iako se tamo više ne prodaje ulovljena divljač…

Pošto je trgovina ovdje počela cvjetati, otvaraju se prve gostionice zanatlijske radnje, mnogobrojne crkve, četiri manastira tako da već u 19. vijeku nema više mjesta za stambene prostore, pošto su se ovdje naselile velike banke, štedionice, kao i inozemna diplomatska predstavništva.

Poslije Oktobarske revolucije, dolazi nacionalizacija banaka, privatnih radnji i trgovina, konfiskacija imovine i zemljišta, tako da Kitajgorod gubi svoju važnost kao trgovinski centar. U 1930-tim godinama počinje novoizgradnja i proširivanja ulica Moskve, pa se djelomično  ruše zgrade i radnje. Kao prvo srušeni su zaštitni zidovi i kule, osim na tri mala djelića. Zatim se ruše mnogobrojne crkve, a one koje nisu srušene dobijaju „socijalističku namjenu“…

Prigodom gradnje hotela „Rossija“ 1960-tih godina, porušene su sve stambene zgrade izmedju Varvarka ulice i rijeke Moskve. I pored toga svega razaranja Kitajgorod ima vrlo veliku povijesno značenje za Moskvu sve do danas pošto se tu nalaze više značajnih arhitektonskih spomenika koji su restaurirani, uređeni i dotjerani tako da danas blistaju u punoj svojoj patrijarhalnoj ljepoti. Od 90-tih godina ovaj kvart dobija sve više važnost kao upravni, bankarski i trgovinski centar.

NEOBIČAN NAZIV

Китай город – Kineski grad.

Vrlo čudan naziv za središnju moskovsku četvt, koji se sastoji od dvije riječi;

Китай –Kina

Город –Grad

A prevodi se kao Kineski grad!

Stare kronike pišu da se poslije utvrđivanja Kremlja odmah prešlo na pojačavanje i utvrđivanje Kremlju bliskih predgradja, pa i ovoga dijela koji će kasnije dobiti ovo čudno ime. To utvrđivanje poče Elena Glinskaja, udovica Vasilija III. mati u to vrijeme trogodišnjeg sina Ivana koji će poslije uči u povijest kao Ivan Grozni. Sve je to rađeno po planovima Vasilija III.

1534.g. nastade ovdje veliki zemljani bedem ograđen palisadama, a već slijedeće godine 1535-1538. postavljaju italijanski majstori velike kamene zidine sa kulama na njima. Treba se napomenuti da je napredna Elena Glinskaja, poslije upada tatarskog kana Mehmeta Güreys-a iz 1521. počela utvrđivati i druge ruske gradove.

Pa tako pored starog grada - Kremlja, nastade ovdje Novi grad-Новый город.

No moramo se podsjetiti da je riječ grad u srednjem vijeku imala drugo značenje nego danas. Mislilo se tada na utvrde, viteške gradove, citadele, tvrđave i kaštele.

No poslije izvjesnog vremena prevladao je naziv Kitajgorod koji se zadržao do današnjih vremena. A kako je to nastalo objašnjavaju nam slijedeće četiri  hipoteze:

Ruska; proizlazi iz staroruske riječi kita, koja nema slično značenje

kao u našem jeziku, mislim na ono „brezobraznooo, “ba, ćunu..“  nego u stara vremena imala je više značenja, bio je to naziv za: trstiku, šiblje, pleter šiblja, od šiblja pletene košare, ograde od pletenog šiblja, oko kolja pojačane nabačenom zemljom – što sam često viđao po selima bosanske i slavonske Posavine, te planinareći po Prosari i Kozari…

Najpoznatiji ruski istoričar 19. stoljeća E. Zabelin piše u svojoj knjizi „Naziv Kitaj – Прозванийе Китай“ iz 1867. da su velike košare za nanos zemlje nazivale „китою»-kitoju, što je potvrđeno i u knjizi „Istorija Moskve I, 224 – История Москвы“, gdje piše: U godini 1534. bedem biva nasipan zemljom koja se donosila u velikim pletenim korpama koje su nazivali „kitaj“, pa se iz toga zaključuje da i samo ime ovoga srednjevjekovnog „grada“ možda potiče iz ove riječi?

Nešto slično pronalazimo i u «Толъковый словаръ» (1867,155) - Еtimološki rječnik, gdje se kaže da su arheološke iskopine potvrdile ovaj gore napomenuti način prvotnoga utvrđivanja zemljanih bedema koljem i pletenim šibljem „kitaj-ami“. Treba dodati da su u novije vrijeme prilikom kopanja trase za Moskovski metro također pronađeni identični dijelovi ovoga „kitajskoga bedema“ (1960).

Osim toga u starim kronikama i ljetopisima stoji da je „gradu“ dato ime „Kitaj“, po Ivanu Vasiljeviću velikom „knjazu vsea Rusii i blagoslovenim od presvjaščenogo mitropolita Danila, pa narekoša gradu imja Kitaj“ - kako nas poučava staroslavjanska hronika pisana crkveno-slavjanskim jezikom pod nazivom „Piskarevskij letopisec“, 30.

b.) Poljska hipoteza; pretpostavlja da je „grad“ dobio ime u čast tadašnje vladarice Elene Glinskaje koja je rodjena u poljskom gradu imena Kitajgrod - Kitaigrad

c.) kineska hipoteza; je ona koja je najmanje održiva i osniva se samo na tome da se Kina na ruskom zove Kitaj….

d.) tursko-tatarska hipoteza; egzistira u mnogim varijacijama.Tatarska riječ kitaj, prevodi se na ruski kao „srednji“, pa bi Kitajgorod imao  na staro - ruskom značenje srednje utvrđenje -utvrda, ili u modernom ruskom „srednji grad“.

Dok na staro-turskom „kitaj“ ima par značenja; čvrsto, tvrdo, utvrda… Dakle Kitajgorod se prevodi kao „čvrsto utvrđeni grad…“

Ta turska riječ bila je vrlo popularna u Staroj Rusiji, pa je sin Jurija Dolgorukog, Andrej Bogoljubskij, koji se zamonašio nosio ime „Kitaj“ - čvrst, valjda u vjeri? Poznato je da su u srednjovjekovnoj Rusiji mnogi muškarci imali ime Kitaj, kao i da su tri utvrđena grada nosili ime Kitajgorod, dva u Rusiji i jedan u Ukrajini.

No poznato je da su u staro turkmensko-tatarskom jeziku riječi kat/kit/kyt imale značenje „dograda na fundament“ - pa otuda i upotreba te riječi  koju su vjerojatno stari Hrvati donijeli sa sobom sa tih područja, pa se etaž - sprat u hrvatskom naziva „kat“. Slatko se nasmijem kada poneki „čistokrvni“ 'Rvat „poučava,“ drugoga da ne upotrebljava tudjicu; sprat ili etaž, kada zato imamo „čistu koriensku“ 'rvacku riječ, kat.., hahahha!

Prof. Branko-Josef Thomann

Moskva, srpnja 2008.

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Monday December 14, 2009