IN MEMORIAM:

 POVIJESNA LJEPOTA DREVNE MOSKVE 

Ako tražite drevnu Moskvu, moramo nastaviti našu šetnju starim ulicama moskovskog „kineskog grada“ - Kitajgoroda, da bi susreli staro kulturološko i povijesno blago ovoga predivnog grada.

Ulica Varvarka – Улица Варварка,   jedna je od najstarijih ulica Moskve, a ime je dobila po crkvi  Sv. Barbare koja je sagrađena 1514. godine i tu se nalazi  na broju  2 do današnjih vremena.

Ulica je arhitektonski vrlo zanimljiva i postoji već od 14 vijeka, a počinje odmah južno od Katedrale Sv.Vasilija na Crvenom Trgu i proteže se sve do Metro stanice Kitaj-gorod. Kada sam živio u Moskvi nazivala se Ulica Stijenke Razina pošto su ga njome 1671. godine vodili  na stratište na Crveni trg, gdje su mu „odrubili“ glavu! Stjenka Razin je ustvari isto kao što je bio Matija Gubec u Hrvatskoj – vođa seljačke  bune, pa obojica završiše svoje junačke živote na isti način…

Od znamenitosti je vrijedno pogledati najstariju očuvanu kuću izvan Kremlja pod imenom Engleski dvor - Английский двор koji je od 16.-17.  stoljeća služio kao Engleska ambasada,  na broju 4а.

Danas je to muzej kojega je 1994. otvorila Njeno veličanstvo Kraljica Elizabeth II. Odmah tu na broju 4. je Crkva Sv. Maxima ispovjednika iz 14. stoljeća kao i njegove „mošti“, a preko puta nalazi se Stari trgovački sud, lako ga je prepoznati po redu korintskih stupova rađenih po planovima italijana Giacoma  Quarengia -1790.g. Danas služi za izložbe i kao sajmište. Rusi ga nazivaju Гостиный двор. A tu je u blizini i Palača Bojara Romanovih – carske dinastije koja je vladala Rusijom od 1613 – 1917. Danas je to muzej Romanovih, a nalazi se na broju 10.

Palača Romanovih

Sagradio ju je Bojar Nikita Romanov u 16. stoljeću. Romanovi su tu živjeli do 1613. kada Mihail Romanov postaje car, pa se preseliše u Kremlj. Na glavnom ulazu  vidi se grb Romanovih - Dvoglavi orao sa krunom. U prizemlju su za vidjeti razni predmeti porodice Romanovih; zlatni tanjuri, diplome, dragulji, krune i odjeća, a posebno interesantne su razno-razne mantije Nikitina starijega sina Fjodora koji se zamonašio i poslije bio poznat pod imenom Patrijarh Filaret. Sobe su predivno uredjene u stilu vremena sa pozlačenim kožnim tapetama u lijepo crveno-zelenoj boji sa zlatnim mozaicima, a glavna sala je sva u predivnoj drvenoj rezbariji.

Crkva Sv.Trojstva – Церковь Троицы в Никитниках;

Nalazi se tu u blizini u Nikitnikovskom-sokaku br.3. Predivna crkva sa pet prelijepih zelenih kupola sagradjena od bogatog trgovca Grigorija Nikitnikova 1635. Crkva je poznata po svojim freskama iz 1656. poznatog majstora fresaka i ikonopisca Semjona Ušakova. Freske i pozlačeni ikonostas se ubrajaju  u njegova najznačajnija djela.

A, što li mu je to Ikonostas?, zapitat će se svi „peterofazni“, pa ću im to rado objasniti:

Poznato je da poneki pravoslavce nazivaju „trofazni“ radi njihova krštenja iliti „križanja“ sa tri prsta, onako kako je to propovjedao i sam Isus, i apostoli, u slavu „Sv. Trojstva“, a tako su se do 15. vijeka krstili iliti križali svi kršćani…. dok na koncu jedan Rimski papa odluči da se katolici imaju „križati“ sa pet prsta u ime 5-rana Isusivih…A neki zli jezici kažu, možda u ime petero papine vanbračne djece… Eto,primjera kako se iz „treće„ preskače  u „petu“ fazu – bez struje...

Ikonostas:

Ikono-stazis je riječ grčkog porijekla iliti „podrijetla“(„`rvacki“) i izvorno znači „mjesto za ikone“ i nalazi se u pravoslavnim kao i starokatoličkim crkvama (grko-katolici). Ustvari je to pregrada koja odvaja oltarski prostor od ostatka crkve a na njemu se nalaze ikone. Pregrada je obično iz drveta, a sada u modernija vremena mogu biti i iz drugog materijala. Na njemu su obično troja vrata od čega se odstupa u manjim crkvama koja imaju onda samo jedna vrata. Na sredini ikonostasa nalaze se carske-(kraljevske)-dveri ukrašene predstavom Blagovijesti i evangelista, dok su ostala dvoja vrata, sjeverna i južna-đakonska ukrašena predstavama sv. đakona i anđela.

Dekoracija ikonostasa ustalila se istom između 11-12 stoljeća, a od 17. pojavljuju se i pozlačeni duborezi koji se sve više razvijaju uvis. Broj ikona zavisi od veličine ikonostasa. A ikone se od 11. stoljeća ugrađuju u razvijeni ikonostas po određenim crkvenim kanonima:

U prvom redu postavljene su tzv. prestone ikone: Hrist (Krist), Bogorodica, Jovan (Ivan) Krstitelj i pretstave svetitelja ili praznika kome je crkva posvećena. U Rusiji desno obavezno se nalazi ikona Sv. Nikole (Nikolaja) iz Myre - današnji Demre u Turskoj, gdje sam i posjetio njegovu crkvu, kao i mnoge crkve u Grčkoj, Bugarskoj, Rusiji, bivšoj YU. Divio sam se prekrasnim ikonostazima takodjer drugdje po svijetu od Sarajeva, pa sve do Chikaga (Holy Trinty Russian Church).

U drugom redu je Deizis i ikone sa scenama velikih praznika.

U trečem, proroka, dok se na vrhu nalazi  krst-križ sa predstavom  Raspeća.

Tako sada stojim pred ikonostasom u predivnoj crkvi Sv.Trojstva, a moje oči i duša  ne mogu se nadiviti ovoj neopisivoj ljepoti….

Ulicom Ilinka se uputismo do Manježnog trga koji pulsira životom i mladošću, predivnim djevojkama i rasnim momcima... Sam trg je nazvan po kremljinskim štalama koje su nekada stajale na ovome mjestu. Na trgu se nalazi statua najuspiješnijeg sovjetskog komandanta Maršala Žukova na konju.

Odmah tu u produžetku je i Alexandrovski park, ustvari park za odmor i razonodu i to u centru grada… Tu su malu riječicu Neglinnaja opet iskopali, pa su tu vodoskoci i prekrasne  metalne skulpture  poznatog ruskog vajara Suraba Zeretelija, pa sve izgleda malo kao Disneyland, na ruski način…, sa prelijepom muzikom, pjesmom, šalom i mladalačkim entuzijazmom...

Mnogo je cvijeća i zelenila ovdje, sve je vrlo čisto i uredno, a nitko ne leži po travnjacima, nema pijanaca, kurvi, mafije i vandala – što je uobičajeno u velegradovima Zapada, pa se onda analogno tome  žele „uvaliti“ neistinite slike o Moskvi i Rusima, raznim filmskim i medijskim „dokumentacijama…“

Mladi Rusi i Ruskinje su lijepo dotjerani i obučeni… Znam to od prije, da su se čak i u svome siromaštvu znali lijepo „upicaniti“… Škicam na lijepe djevojke u minićima, a moja „Jovanka“ me podbada… Ali ih ima puno, mmmm, za „napariti oči“! Ruskinje su stvarno najljepše žene na svijetu…

Umorni od pješačenja sjeli smo na klupu i dugo uživali u moskovskoj svakodnevnici kao i predivnom krajoliku kojega možete vidjeti na  priloženim fotografijama…

Prof. Branko-Josef Thomann

Moskva, srpnja 2008.

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Monday December 14, 2009