Prošle noći razorena je buregdžinica desetak metara dalje i u ovom starom naselju, u blizini mosta, ostala je netaknuta samo njegova slastičarnica. I dosad su podmetnute detonacije obilazile oko nje, kao čudom. Naglo su se približavale, čim je počela ta surova igra sto se zbivala za vrijeme policijskog sata, da bi iznenadno promjenile smjer, prešle na drugu stranu ulice ili se čak uvlačile u pokrajne ulice, gdje god je bila neka prodavnica, a čije su ime podmetači imali na svom popisu. Skoro sva imena su u ovom starom djelu čaršije bila na tom popisu. I njegovo. Naravno.

Slijedeće noći nije mogao zaspati. Pušio je i osluškivao, naslućivao eksploziju koja će razoriti njegovu radnju. Nije se dogodilo ništa. Bilo je doduše puškaranja i jedna jaka detonacija, ali dosta udaljena, teško da je to moglo biti i u blizini slastičarne.

Ujutro je došao na posao, neispavan, a primjetio je i neuobičajeno mnogo prolaznika koji su zagledavali njegovu radnju. Činilo mu se da na njihovim licima vidi nezadovoljstvo i to ga je gotovo razbjesnilo. 

Žao Vam je što je još čitava! - skoro im je viknuo u lice. 

Nije rekao ništa, jer mu je bilo jasno da je sve odgodjeno do večeras i da će se neizbježno ipak dogoditi. Otišao je kući ranije, rasijano tražio neke stvari, uzeo zalogaj - dva i ostavio tanjir na stolu. 

Pomislio je kako bi bilo dobro izvaditi neke aparate iz radnje. Vrijedni su i skupi. Ali kamo bi s njima? Ako radnja ne bude radila kako ce živjeti? Kako će živjeti svi oni koje je radnja hranila?

Poslijepodne je obišao radnju i vratio se kući. Već se mračilo, a on je i dalje prenosio onaj umor od jučer. Sjedio je u mraku i pušio. Žena ga ništa nije pitala. Djeca su se besumno bavila nekim svojim, dječijim poslovima. A pred njegovim očima otvarao se neki veliki, zatamnjeni svijet, svijet koji ga je mamio negdje duboko u sebe, svijet toliko udaljen od ove ulice i od ovog grada, da je pomislio kako to  može biti samo onaj Tamni vilajet o kojemu je nekada čuo priču, ali se nije mogao sjetiti. To je tajni, tamni svijet koji ga poziva. 

Strašan zvuk ga je trznuo iz sna. Pogledao je ženu, ona u njega, ali u njenom pogledu je bilo samo nerazumijevanje.

Šta je to bilo? - zapitao je neprirodno glasno.

Ništa. Jamda si nešto sanjao - odgovorila je.

Sutradan, radnja se blistala u jutarnjoj svjetlosti. Ništa nije bilo ni taknuto.

Jedan njegov poznanik prodje s čudnim smješkom.

Zaustavio ga je kao da će otkriti tajnu. Pričao je neke besmislice ne bi li ga nagnao da se oda.

Aziz izgubi opkladu - reče ovaj u jednom trenutku.

Zašto? - upita on i odmah shvati da se Aziz kladio kako će slastičarna odletjeti noćas. Aziz je prodavao odjeću i njegova je prodavnica stradala medju prvima.

Poznanik shvati da se odao i ugrize se za jezik. Razmijenili su još nekoliko rečenica i onda je poznanik otišao.

Znači tako je to. Sad se klade na moj račun - reče on poluglasno. Osjećao se pritom prilično ravnodusšno.

Medjutim, slastičarnica nije odletjela ni te noći, niti slijedećih nekoliko. Kao da je bila ukleta. Razaranja su se preselila u drugu četvrt.

Možda je doušnik - lebdjelo je u zraku. 

Poznanici su ga počeli zaobilaziti. Nije to odmah shvatio. Čudio se što mu dugo ne dolaze ni kum ni prijatelj. A onda je shvatio da je za sve kriva prokleta slastičarna, koja svaki dan radi i u kojoj se svaki dan ponešto proda. Jedino je on znao da je to sve privid. Kladio se sa Azizom i sa svima ostalima, kladio se sa onima što kruže noću i razaraju, kladio se sa samim sobom, iako je znao da je ta opklada davno izgubljrna, izgubljena čak prije ovog vremena, negdje u Tamnom vilajetu, tamo gdje će se zacijelo morati vratiti. 

Spavati nije mogao i izgledao je kao pušač opijuma kojeg dim nosi ulicom. 

Jedne noći, pred jutro, snažna eksplozija probudila je sve ljude u ulici. Sat - dva kasnije primjetili su ga kako čisti staklo i razbijene predmete iz radnje. Poznanici su navraćali. Neki su mu povjerljivo govorili da znaju ko je to uradio. Jedna žena je sa svog prozora vidjela kombi. 

On je svakoga slušao, ali nikog nije čuo. Znao je da će noćas spavati kao nikad u životu.