SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA! |
|
Branko Josef Thomann |
Verdijeva sotogodišnjica |
Više od Branka J. Thomanna:
IN MEMORIAM: |
GIUSEPPE VERDI (10.10.1813 - 27.01.1901)
Giuseppe Verdi, rođen u selu La Roncole u današnjoj provinciji Parma spada zajedno sa Richardom Wagnerom, u najpoznatije muzičke dramatičare 19. stoljeća. On je pored Monteverdia, Mozarta, Puccinia i Hectora Berlioza jedan od najizvođenijih oprenih kompozitora. Rođen je u siromašnoj porodici, a prvu muzičku izobrazbu dobija kod crkvenog orguljaša u Roncolu i Bussetu. Bogati trgovac Antonio Barezzi iz obližnjeg grada Busetto, bio je toliko ushićen talentom maloga Verdija, pa poziva toga desetogodišnjaka na muzičko usavršavanje u Busseto.Sa svojih 15 godina postaje on muzičkim autoritetom.
Pored
nebrojenih skladbi za tu opštinu, komponirao je uvertiru za Rossinijevu
operu "Seviljski brijač", na nagovor mjesnog Filharmonijskog društva, gdje
su bili uvjereni da će dječak to učiniti bolje od samog Rossinija, koji je u
predigri te opere htio "podvaliti" muziku iz svojih starih djela. Uspjeh
je, naravno, bio izniman! Verdijeva uvertira je zasjenila gotovo cijelog
Rossinijevog Seviljca. S velikim su očekivanjem, stoga, građani Busseta i
njegov dobrotvor Barezzi, prikupivši novac, ispratili Verdija u Milano na
prijemni ispit za Milanski konzervatorij.
No prvi
susret s Milanom donio mu je gorčinu. Njezin okus Verdi nije nikada
zaboravio. Milanski konzervatorij odbija studenta iz Parme kao prestarog i
zbog nedovoljne izučenosti na klaviru. Učilište je navodno bilo prepunjeno
talentiranijom mladeži! Verdi će godinama principijelno odbijati molbe tog
istog konzervatorija da nosi njegovo ime. Komponovanje izučava privatno u
Milanu kod Vićenca Lavigna.
Velike
uspijehe postiže s tamošnjim Filharmonijskim društvom. 1836. vraća se u
Busseto, gdje dobiva stalno zaposlenje. Tamo se ženi kćerkom svoga mecene
Margheritom Barezzi, koju je kao dječak podučavao muzici. U to vrijeme
komponuje mnogo i pregovora o izvedbi prvoga svoga opernoga djela. Put se
činio otvorenim......
Moć sudbine
U vrijeme
kada najviše komponuje i dobiva mnogobrojne ponude i porudžbe rađaju mu se
dvoje djece, kći Virginija 1837., a 1838. i sin Icilio. Kuća je puna
radosti i sreće. No sreća ne potraja dugo. Sa 18 mjeseci umire mala
Virginija. Verdi odlučuje napustiti Busseto i premda s oskudnim sredstvima,
s porodicom odlazi u Milano, kako bi predstavio svoju prvu operu koju je
napisao već prije tri godine. I kada se činilo da je vrijeme nesreće već
prošlo i nasmiješila mu se sreća, za vrijeme proba u milanskoj Scali, samo
mjesec dana prije premijere, sa 16 mjeseci umire mu i sin Icilio.
Godinu dana
poslije, za vrijeme rada na komičnoj operi umire mu i žena Margherita u 27.
godini života...
Još 1833. u
vrijeme studija u Milanu umire mu 17-godišnja sestra. Tako da u nepunih
deset godina oplakuje četiri smrti, svojih najmilijih - za dvije opere.
Kakva cijena! Prva opera "Oberto" izvedena 17.10.1839. na milanskoj
Scali, je veliki uspjeh. Hvali ga publika i kritika. Impresario milanske
Scale Bartolomeo Merelli napokon je Verdiju ponudio dobar ugovor za tri nova
djela, koja je trebao pripremiti svakih osam mjeseci. No već prvo djelo iz toga ugovora "Un Giorno di Regno"- "Jedan dan kraljevanja" (1840) doživljava fijasko. Žena mu je umrla u julu iste godine, a već u septembru izviždano je njegovo drugo djelo. Verdi upada u duboku ljudsku i stvaralačku depresiju poslije porodične tragedije, luta usamljen ulicama grada, izgubljen i siromašan. Ništa mu ne polazi za rukom. Svagdje doživljava fijasko.... Slučajnost
Igra slučaja
dovela je do toga da u Verdijeve ruke slučajno pada Solerin libreto
"Nabucca", koga je njemački kompozitor Otto Nicolai odbacio kao
neupotrebljiv. Baca se na rad i sa velikim uspjehom startuje sa njime na
Scali 09.03.1842. To je veliki uspjeh i prekretnica u njegovu životu i
stvaralaštvu.
S "Nabucom"
je 1842. rođen čvrst, hrabar i nepokoljebiv Giuseppe Verdi koji će osvojiti
svijet.
Od tada Verdi
se pojavljuje u muzičkom životu discipliniran i strog prema drugima, a
pogotovo prema samome sebi. Ne dozvoljava više libretistima, dirigentima, i
pjevačima nikakvu "slobodnu interpretaciju", nego traži da se dosljedno
drže njegovih uputa. Bilo je to jako teško i Verdi dolazi sa njima svima u
velike konflikte.
Impresarijo
Milanske Scale Merelli skida mu "Nabucca" sa reportoara. No na pritisak
publike, koja je poslije premijere "Nabucca" osjetila kroz Verdijevu horsku
melodiju zatočenih Židova u Babilonskom egzilu ("Va, pensiero, sull'
ali dorate"), poziv na otpor protiv stranih okupatora i za toliko
željeno italijansko ujedinjenje, vraća je ponovno na reportoar.
Pjevajući
posvuda tu melodiju i pišući po zidovima parole "Viva V.E.R.D.I.
budi se nacionalni patos, kojega publika prepoznaje u toj biblijskoj priči.
V.E.R.D.I. ustvari znači
Viva Vittorio Emanuele Re D' Italia.
Tako Verdi
postaje jedan od duhovnih začetnika pokreta za ujedinjenje Italije.
Slijedeća opera napisana iste godine 1842. "I Lombardi alla Prima
Crociata" - "Lombardijci", zavijena u plašt križarskog pohoda, biva
pravi poticaj na masovne demonstracije i glasan otpor neprijatelju. U
posljednjem aktu kada Arvino poziva na bitku riječima: "Danas će Sveta
zemlja biti naša", ne samo da mu odgovaraju ratnici i hor na
pozornici nego i sama publika oduševljeno skače na noge uzbuđeno
uzvikujući: "U rat! U rat!"
Verdi
političar
Nesumljivo je
da su žarke melodije Verdija imali veliki uticaj na buđenje patriotskih
osjećaja. Svaki stih i svaka duboka patriotska melodija, biva odmah po
publici prepoznata. Po gradovima Italije, pjevaju se njegove melodije
posvuda. Nose se šalovi zeleno-bijele-crvene boje sa natpisima "Viva Verdi".
Po zidovima na ulicama posvuda su prisutni grafiti "Viva Verdi". Poslije
melodija iz "Nabucca" i "Lombardijaca" dolaze prepoznatljive patriotske
melodije u operama "Ernani" i "Atilla", kao i poznata melodija
"Patria oppressa, o dolce nome" iz "Machbetha" (Firenza
1847.).
Za vrijeme
Revolucije 1848/1849. Verdijeve kompozicije dolaze narodu kao "melem na
dušu" i podržava ga u želji za oslobođenje od austrijsko -burbonske
dinastije. Patriotsku himnu "Suona la tromba", skladao je na
kraju 1848. po želji republikanskog revolucionera Giuseppa Mazzinija.
"La battaglia
di Legnano"
(1849.) je
jedina ekciplitna politička opera. Tema te opere je povijesna bitka iz
1176. godine, gdje Lombardijci pobjeđuju njemačkog cara Friedricha
Barbarosu, što je bio otvoreni poziv na otpor Lombardijaca.
"Bogatstvo
šarenila trikolora u publici, šalovi, maramice, damski šeširi kao i
prepoznatljivi tonovi iz italijanske štampe; Barberi Stranieri, Sackra
Italia, su jasan znak koliko smo nepoželjni."
- opisuje, te scene, tako, pruski diplomat Alfred. pl. Reumont u augsburškom
"Allgemeine Zeitung- u", iz onoga doba.
Verdi kako
piše sam u svojim memoarima postaje nehotice jedan od vodećih italijanskih
ujedinitelja. Njegov "genio musicale" koji instinktivno u svoju muziku
unosi, riječi "patria" i "liberta", je preteča italijanskog
ujedinjenja, do kojega dolazi godine 1861.
Zbog toga
Verdi biva jedan od prvih poslanika u prvom Italijanskom parlamentu,
samo godinu dana, da bi se na koncu samo prepustio komponiranju i
glazbi, pišući, već sada bogat, samo opere i glazbu po želji ili po
narudžbi.
Vrhunac
stvaralaštva
Najveća opera
njegova rana stvaralaštva bila je nesumljivo Šekspirov "Machbeth",
koji je s izvanrednim uspjehom predstavljen u Firenzi 14.marta 1847.
Verdi je bio
prvi muzičar koji je komponovao opere po djelima poznatih pisaca, koje
pretvara u muzičke drame.
Šekspirove drame pretvara u opere :
Machbeth, Otello, i Falstaf.
Po velikom njemačkom pjesniku Šileru, nastaju opere:
Giovanna d' Arco, I masnaderi, Luise Miller, Don Carlos. Po Victor Hugou: Ernani, Rigoletto.A po üpanjolcu Guitierrezu; Il trovatore Simon Boccanegra. Moramo spomenuti i francuza Dumas-a (La Traviata) ili engleza Bayrona (I due Foscari, Il corsaro), kao i služeći se sVolterom nastaje opera "Alzira".
Sve ove
dramske figure, nastaju na koncu "verdijanske", koje svojom
emocionalnom i sugestivnom snagom izgledaju "kao da su rodjene" za
muzikalnu dramu. Najdraža opera Giuseppea Verdija, a to je isticao na kraju
svoga opusa, bio je " Rigoletto"!
"Prekrasna
drama sa zadivljujućim sukobima. Možda najveća tema i najveća drama našeg
vremena, dostojna Šekspira",
- znao je zanosno govoriti.
Njegovi
biografi kažu da uzbuđenje s kojim je pristupio skladanju "Rigoletta" može
se usporediti samo sa onim iz 1847. i pripremama "Machbeta".
Nakon dugog
lutanja i pisanja neznačajnih opera u kojoj je bilo dobre "verdijanske"
muzike, ali ne i verdijanske genijalnosti, u pravoj erupciji koja je
uslijedila, u samo dvije godine od marta 1851. do marta 1853., nastaju tri
opere kojim je okrunjen cijeli put Verdijeva glazbenog stvaralaštva.
Tri opere, kao tri osnova na kojima muziöko pozorište
počiva.
"Rigoletto"-
kao najveća muzička afirmacija dramskog,
"Traviata"
- lirskog, a
" Trubadur"
- okrunjenje eksplozivnosti izraza!
S pričom o
dvorskoj ludi kojoj otimaju, siluju i ubijaju kćer u "Rigolettu".
O pariškoj kurtizani kojoj društvo ne dopušta ljubiti, nego samo prodavati
ljubav u "Traviati". O zasljepljujućoj mržnji i
osveti u "Trubaduru".
Sa svim
glazbenim pričama iz velikog opusa, od "Nabucca", "Ernanija" do "Machbetha"
kojima se divi i slavi ih cijeli svijet, Verdi je uistinu pokazao da ima
srce koje može "plakati i ljubiti."
Poslije ovih
opera Verdi se povlači u miran život, na svoje imanje u Sant Agati i piše
opere samo po narudžbi, tu i tamo nastupa na italijanskim opernim kućama.
Po porudžbi ruskoga cara piše operu "La forza del destino" - "Moć
sudbine", odlazi u St.Petersburg, gdje joj je premijera 1862. bila
velika senzacija. Premijeri je prisustvovao i sam ruski car.
Za Pariz piše
operu "Don Carlos", koja biva izvedena 1867. Za egipatskog
Khediva Ismail Pašu, prigodom otvaranja Suezkog kanala (1870) piše operu
"Aida", čija premijera se održava 1871. u Kairu.
Poslije toga
Verdi dirigira s uspjehom svoja operna djela svugdje po Europskim opernim
kućama, gdje ga svagdje dočekuju sa oduševljenjem. Za vrijeme prvoga
gostovanja u Beču 1843. bio je još nepoznat i dirigirao je "Nabucco," no
kod svoga drugog gostovanja 1875. gdje je dirigirao "Aidu" bio je već
svijetska veličina. Predstavi je prisustvovao i sam car Franjo-Josip, koji bio vrlo oduševljen i udjeli mu medalju časti.
Jedna
anegdota iz toga vremena kaže: "Verdi je stanova preko puta opere u današnjem Hotelu Ambasador. Na putu k operi susreće jednoga uličnog orguljaša koji je bezvoljno okreteao svoj vergl, a iz njega je u valovima proizlazila melodija iz "Rigoletta" "La donna e mobile". Maestro baci par novčića u njegov šešir i zapovjedi mu da tu melodiju polaganije svira. Slijedećeg dana kada je Verdi prošao pored njega, čuo je da melodiju korektno svira. Okrenu se kako bi ga pohvalio, ali zastade. Orguljaš je imao na vratu natpis na kojem je stajalo: "Učenik Giuseppa Verdija!"
Šesnaest
godina poslije "Aide" 1887. kada Verdi već ima 73 godine, je premijera
"Othella", kod praizvedbe svoje posljednje opere "Falstaff", Verdi je već
80-godišnjak. Svoj muzički "amen" stavlja svojim "Reqiumom", na 28.
svojih opera!
Verdi umire
u 87. godini u Milanu 27.januara 1901. i biva ispaćen od 300.000 svojih
obožavatelja koji mu na posljednji ispraćaj spontano zapjevaše "Va pensiero
sull' ali adorati".
Pošto je
cijela ova godina proglašena Verdijevom godinom, sve značajne događaje
pratit ćemo i objavljivati. |
Početna stranica ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER |
Design & Publishing: Vladimir Kreća Saturday October 04, 2008 |