-Pisma iz Bugarske-
Prelijep
sunčan dan bez oblaka I prozorsko mjesto u avionu, omogućiše mi na letu
Beč-Varna promatranje prelijepih krajolika Madžarske, Rumunije i Bugarske.
Vidim tok Dunava, Blatno jezero, crne šume Rumunije (Transilvanije), pa opet Dunav, Đerdapsku klisuru i most kod grada Ruse, gdje je i rumunsko-bugarska granica.
Sad Će i Sofija! Da, evo je, bijeli se na breŽuljcima planine Vitoše
pokrivenom bujnim zelenilom. U daljnem letu prema jugu očekujem sa nestrpljenjem prve vrhove Balkanskog masiva koji se u duljini od 690 km. proteže od sjevera prema istoku sve do Crnoga mora. Malo južnije od Sofije promatram visoke crnogorične šume i vidim mnoga jezera. Ne snalazim se? Poslije dugog razmišljanja i pored nebrojenih gorskih jezera ugledah prve planinske vrhove koji se bijele pod snijegom. Mnogo ih je! Na stotinu! A iznad njih jedan njaveći i najmasivniji. Pa to mora da je najveći vrh Balkana Musala 2925m. A pored njega okolo još stotinjak koji prelaze visinu od 2000m.
Sjetih se! Ova gorska jezera se nalaze na Rilskom području koje je ujedno i najmladji Nacionalni park Bugarske.
Tu su planine pod vječnim snijegom, strme litice, duboki ponori i kanjoni, nebrojene rijeke i jezera.
Kao pasioniranom planinaru poznati su mi sedam Rilskih jezera u podnožju Musale, od kojih je jedno čak na visini od 2.786m. Tu u blizini u kanjonu na liticama stoji impozantni manastir Rila. Prošle godine pentrao sam se po Durmitoru, a i sada planiram posjetiti ovaj dio kojega sada posmatram iz aviona.
Letimo dalje a iza sebe ostavljamo vitke gorske smreke -“Pančićeve omorike”- koje smjenjuju hrastovi i bukve. I sama vegetacija ukazuje da se visoke planine tope u blage bregove i brežuljke.
Svaki planinar je pomalo i botaničar. Tako se dosjetih da su Dr.Josif Pančić i Dr. Brunner iz Beča više puta od 1881, boravili i istraživali prirodu u Bugarskoj. Proučavali su planinsku floru i faunu. Za njih se slobodno može reći da sa njima počinje prva botanička sistematizacija u toj zemlji. O tome su objavili svoje radove na njemačkom jeziku u “Prirodoslovnom društvu Austrije” (1882. g.) - pod nazivom “Gradja za floru kneževine Bugarske.” Isto je na srpskome jeziku objavljeno 1883. g. u “Glasniku srpskog učevnog društva.”
Spustih se avionom u Varnu sa malo nelagodnosti i sa tremom misleći; šta će mi se desiti u Bugarskoj - “zemlji lopova, jajara, derikesa, alamunjara, prevaranata, smrdljivih paprikara, pokvarenjaka i mafijaša?”
Te “atribute” izgovoriše moji prijatelji Srbijanci – ozbiljni i obrazovani ljudi! Moram dodati k tome da su u Beogradu prije desetljeća s istom akcentuacijom govorile moje studentske kolege.
Sa nelagodom i nesigurnošću udjoh u hotel “Morsko oko”- na Zlatnim pjescima. Intimno u sebi se nadam da me neće dočekati sve one “blagodati” koje sam prošle godine doživio na Budvanskoj “rivijeri” –prljave devastirane i zapuštene sobe kao i hotelske instalacije, recesija vode i struje. Smrdljivi i do gležanja zapisani i zasrani “čučavci” u restoranima, hotelima, kao i oni užasni javni klozeti uzduž “Slovenske plaže,”- koji smrde na pišalinu i govna po par kilometara i to sve uzduž tzv.”promenade.” Najbolje je to da je ulaz za tu “instituciju” koštao 2DM!
Osim toga u tom okružju tipičnih “miomirisa” nalaze se jedan pored drugoga – “bre restorani od nacionalnu kuhinju” – sas leskovački roštilji.
Sjetih se odmah one, ”Ko to kaže , ko to laže, da Srbija nema more….”
Nazdravlje svima koji sada tamo uživaju u tom “nacinalnom ambijentu i ugodjaju!”
A, evo me sada u Bugarskoj pa ću da vas “obavestim” kako su i šta rade te “jajare i alamunjare” – te naravno opisati ću vam da li su onakove kao naše? Jer ne treba da se zaboravi i ona; “ Niko nema što Srbin imade!”
Juh, bre gledam, ne verujem i čudim se kako su iliti “kakosu” ti, bre, bugarski “smrdljivci i prljavci” – uspeli da “sagradu” ovako lep i “čis’ “ ‘otel”, ma breee, prvoklasnu “svecku” kategoriju……Dosta po Vuk, ajdemo opet u normalu; Ovdje je sve čisto, dotjerano, puno cvijeća, prekrasno arhitektonsko rješenje i ovaj hotel može da se nosi sa najljepšim hotelima Španije. Sobe su klimatizirane. Kupatilo sa kadom, tušem, fenom i bideom. Postelja svježa i čista, a mjenja se – svakodnevno! Prekrasan balkon sa pogledom na more, SAT – TV, mini bar - frižider, kožna garnitura za sjedenje. Veliko ogledalo, pisaći stol i još jedan stakleni kod garniture za sjedenje. A tu su francuski kreveti sa zračnim madracima koji se prilagodjavaju tijelu.(Joj sto mi ‘vali” oni gvozdeni, bre, federi koji me bockahu i grebahu celu noć u ‘otelu” “Avala”- jednom od najlepših u YU- a ujedno tako skupom, kao da je na francuskoj rivijeri!). Na portirnici dobijaš elektronsku kartu sa kojom otvaraš vrata, a ujedno služi i za identifikaciju gosta u restoranu za ručavanje. Restoran radi po principu “švedskog stola”. Tu je brdo raznovrsne ukusne i pikantne hrane koja se sastoji od svježeg povrća, saftnog mesa, pikantnih sosova iliti umaka, jedinstvenog sira i kajmaka. Naravno da je tu i u svijetu čuveni Bugarski jogurt. Jelo je ukusno i predivno. Ako Vas put navede u Bugarsku probajte:
Bansku kavarmu
Banicu
Rodopsko severme
Trakijski katmi
Dobroduzansku supu
Sarmi i sir Kaskaval
Pečeni ćuški
Hrana je ovdje sviježa, čista, ukusna i bez gena. Bugarski paradajz, naprimjer ima sasvim drugi ukus nego naši EU i američki produkti.
Čudim se ali ovdje je sve čisto i uredno. U sali kelneri rade po savršenom i istom evropskom principu kao posvuda u Europi. Upotrebljeni tanjuri i pribor (escajg) se odmah nosi sa stola, tako da kada ga napustiš ostaje potpuno čist - i spreman da dočeka sljedećeg gosta.
Sve je ovdje ČISTO I HIGIJENSKI!
------------------------ klikni ovdje za nastavak-------------------------------
