U POVODU SMRTI MAJSTORA KARIKATURE I OCA BEREKINA TONČA KERUMA

Vidimo se, Toni!

(Objavljeno u Nedjeljnoj Dalmaciji)

Piše i diše: Robert Marić

MOZAIK na "starijim" stranicama - klikni ovdje i posjeti širi izbor već objavljenih članaka!

unutarnji plač se ne čuje

samo podrhtavanje trenutka

i želja da pljuneš Mjesec

u onaj njegov odvratni smiješak

dok ti suze od krvi ispunjaju

ono što je ostalo od misli

i sve te to podsjeća na pubertetliju

koji prelazi cestu misleći o nadi

i ljepoti učenja, učenja, sve do umiranja

a pogledati u oči životu

na to ga nitko nije upozorio

samo na gledanje u oči smrti

i nema više za večeras

treba pokupiti sve to što je ostalo

iza unutarnjeg šmrcanja

treba uzeti papirnate maramice

i brisati crvene suze iznutra

 VXV

   Pritvarali su ga (73 puta), tukli ga, podmetali mu nogu gdje god su mogli, plijenili mu Berekin... Što mu sve nisu radili! O tome bi se dale knjige napisati, a ne par redaka.

    Ni ona, HDZ-ovska vlast nije ga ljubila, i onda je doživljavao iste stvari, osim što ga nisu pritvarali. Proglašavali su Berekin komunističkim i partizanskim, i to upravo oni koji su ga pritvarali u starom sistemu. Ali on nije odustajao. Nije odustajao ni kad je došla ova vlast, ni oni ga nisu "vonjali", podmetali mu i noge i ruke, krali mu, varali ga, lagali mu... Bože dragi, što mu sve nisu radili! A on, dijete – dijete do smrti. Veliko, dobro dijete koje je malo tko razumio. Nitko ga nije ni pokušavao shvatiti osim njegove vjerne Jase, koja je uz njega bila do zadnjeg trena.

    Malo prije smrti, više mrtav nego živ, kad doista više nitko nije vjerovao da Tonči može i prstom maknuti, on je, onom nevjerojatnom i neopisivom energijom, padajući doslovce onako slab i nikakav, objavio još jedan broj Berekina.

   I, doista, kome ja ovo pišem? Čemu? Bit će toga, napisat će netko pametniji od mene i sposobniji jedan pošteni nekrolog. Barem to, nadam se.

    Doći će na sprovod ucviljene kolege i prijatelji, gomila licemjernih lešinara, sve pametniji od pametnijeg i već smišljati kako preuzeti Berekin i "znatno ga poboljšati"...

   I, čemu onda doći na sprovod? Vidjeti sve te ljigavce kako se žaluju Jasi i obitelji? Ma, neka se nose!

   Ne trebaju njemu nekrolozi, žalovanja, oplakivanja... Gdje ste bili prije, prijatelji?

   A nama, Toni moj, izgleda ništa drugo ni ne preostaje nego da odemo; previše je genija oko nas, "nove snage dolaze", što je rekao jedan bivši kolega i nije se ubio.

   Ovo je očito sve zbrčkano i bez reda,  jer mi je maloprije Jase javila da je umro, pa sam i ja zbrčkan, ali jebe mi se, ovo je ionako trebalo biti tek nešto umjesto nekrologa, eto, da doznate da je umro Tonči Kerum, posljednji boem ovog jebenog grada.

R.M.  31.05.2002.  22:10

Robert Marić

Početna stranica  ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Wednesday May 10, 2006