Joj kako je volim krasti
tuđe stvari! Paz ovaj naslof: STO GODINA SAMOĆE! Kakav Markes kakvi bakrači.
Kakav Marxxx, ako vi je već drago! Ali, što ja dobro skijam – ma to nije
niđe na svijetu tako za viđati!
Tako ti ja jednog dana skijo okolu Banff-a u južnoj Alberti. A taj Banff mu dođe za ovđašnje prilke isto (Bože me prosti) ka i Bled (a je l’ more bit sada BLIJED?) u Sloveniju: ono sve cakum-pakum i skupo. Jedino što u ovom albertanskom Bledu (a koji Oni – što ste vi već sigurno zapamtili – zovedu Banff) ima puuuno više Japanaca i japanki nego domaćih janezova.
E, ako me pitaš otkalena
baš ja u Bledu koji se ođe zove Banff odma ti moram reći da nisam digo
kredit. Nisam i kvit. Moja žena dobila zlatnu vizu i ja samo pokažem tu
plast’ku ono oma mi daju sve što išćem. Tako prije toga moga skijanja došo
neki touroperator i kaže kako je skijanje dobro za zdravlje. Uuuuu, šta je
sve napričo. I ondak kada sam ga ja pito a je l’ to sve tako i za moje
zdravlje on me samo nako trgovački pogledo i ko da mi to sad govori baš ovo
izusti:
Well, miiisterrr KREIKA,
funtastično pitanyie, absolutely funtastičnou pitanje! Moreover,
nevjerovatnou pitanje, sjajno pitanje, kako ste se uopche sjetili tako
genijalnou pitati?
E, tu mi je gotovo bilo
neugodno pa sam ga moro prekinti – gospare turmourgatour tanke you na vašo
fumtastično ukopčavanje moje genijalnosti. To moja žena tako dobro zna da je
tražila da me nagrdu sa onom Nobelovom, ali jadna još nije naučla švedcki pa
se stvar malo outegla.., nego, jadan je l’ to skijanje u taj Bled što ga
ovdi zovu Bumf tako dobro i za mene?
Jes! On skrouz!
Jesi l’ ti siguran?
Ma gurant, miiiisterrr
KRIKAU!
E, kad sam to čuja znao sam da povijest mora prešišati istor’ju! Oma sam uzeja onu VIZETNU pa u šuping centar. Joj šta sam svega donija!!! I kako je moja ženetna riknila od sreće (a od čega bi drugog, kretenčino zlobna?) kad je vidla svu tu teologju od vezova, skija, vezica i veza tako sam ja moro sam u taj Bled koji ovdje zovu Banff.
Svud kreveti bijeli ne zna im se znoja.., ovaj, broja. Ma sve ki u bajci. Samo, kako sam ti već dvaput reka - ima japancova i japanki ki da s' u Šiku-koku jaojMamu. Ma japancovi i japanke sa sviju strana sa onim svojim čudma od teologiju - sve neki fiber-mider-glider i so on, uuuuu, čudo živo.
I, vidim ja da mi nema druge nego skijati sa japancovima i japankama pa, ko velim, nije mene mati rodla šovinistu imam i ja za skijanje glistu!
Su tim u glavi popenjem se ja na brdo iznad otela i svežem čvrsto sve vezove i vezce pa se vatim jednog domaćeg ronhilla koji se ovdi zove Filip More S, a jednako smrdi samo što je ovaj filipov malkice duži. Znači, vatim ti se jednog ronhila koji se ovdi tako ne zove ali ga opet ispušim. Na čuđenje i zgražanje onijeh japancova. I Japanki.
Unda se, sav sretan, najzad strmeknem niz ono ledeno i uglancano brdo. Nije prošlo ni pet sekunda kad - neko ugasi svjetlo...
Probudim se a ono sve lijepo, krem nježno zeleno okolu mene, pa pomislim BOŽE MOJ, KAKO JE PROLJEĆE URANLO OVE GODNE. A nije. I oma ću Vam reć zašto. No, tu me prekide glas sa pažljivo otvorenih vrata - gospon Kreća, kako ste danas...
Gledam i fras me trese: ton rvacki garant, slika japanska, dvaput garant. Uštinem se za obraz - JOJ, boli, garant ne sanjam. Onda odjednom začujem svoj glas (jopet na rvackom) - dragi moj doture jesam li ga puno najeba?
Ne, uopće ne - standardno nekoliko ogrebotina, par nategnuća i spektakularan pad u nesvijest. Čak niti jednog jedinog prijeloma!
Ali, gospon doktor, vi tak lepo povedate rvacki a faca vam je sasvim Japanska?!?
E, g. Kreća; nisam ja nikakav japanac. Moja mati je -kak bu vi rekli- Eskimka, a moj otac je Big MiK Šibenik. Ja sam medicinu završio u Zagrebu neposredno prije Domovinskog rata...
Tu sam ga prekinija: dragi moj doture, tvoj rvacki je bolji od mojega 100 gradi. Jebi l' ti meni šćeo ispričat cijelu svoju priču za moj WEB PAGE?
Bi!
A, kade?
Sutra...
Baš ti hvala doture!
