Danke Croatia

NAJZAD jedan SJAJAN Hrvatski napis koji ima  i "muda" i kičmu! HVALA VAM!

U ovome strašnom vremenu kada je promijenjena (ne)budućnost svih nas, možda i planete, ja kao doista ponosan Kanadjanin (ne samo po boji putovnice) i NIPOŠTO nekakav anti-Amerikanac (a da to jesam isto bih tako napisao velikim slovima da jesam) skidam kapu autoru članka koji u cijelosti prenosim sa današnje naslovnice http://www.vlast.net.

Ne, nisam hladnokrvan nipošto u momentu kada se soc-realističkim baljezgarijama "gađaju" preko leševa tisuća nevinih OČIBODNO pripremajući još veći masakr TAKODJE I UGLAVNOM NEVINIH (a i GLADNIH). Ovaj put nemam nikakvoga straha, ali muka mi je teška mirno gledati kako budućnost generacija ovisi o histeriji i egu samo jednoga ONOGA KOJI IMA "DUŽU BATINU".

JA SAM CIJELOGA ŽIVOTA VJEROVAO U BIBLIJU, KURAN, TORU I SVE DRUGE SVETE KNJIGE NE BIVAJUĆI, PRI TOM, NITI KRŠĆANIN, NITI MUSLIMAN, NITI ŽIDOV.

Isto kao što niti jedanaest godina kao aktivni tehnički podoficir bivše jugoslavenske mornarice nisam NIKAD bio komunist (i time izgubio podosta para, života i štogod od toga proveo u vojnom zatvoru u Nišu 1981.).

Međutim, uvijek sam vjerovao da je etika univerzalna, a Ljudski Život SVETINJA (ta sve Svete Knjige kažu da je to baš tako!) te da se riješenja MORAJU tražiti mimo krvi i razaranja.

Uspostavljanjem dvostruka aršina (za bogate i siromašne, te ondak za posebne nacionalne i religijske grupe, a ondak staleže unutar njih) kompromitiran je etički kompas univerzalnosti i upravo u toj pukotini na jednoj strani su "nikli" monstruozne ubojice (APSOLUTNO bez ikakva obzira koliko su njihovi "motivi opravdani" oni JESU MONSTRUMI), a na drugoj su se podigli "pravednici" koji monstruma oće MONSTRUMOVSKIM ORUŽJEM tući.....

Ja oprost ne tražim za nikoga, ali, u ime generacija kojima upravo sada možemo "ukrasti" cijelu planetu i budućnost svu (a to je, ipak, priznat ćete malo više no što štura riječ "MONSTRUOZNO" može uopće opisati) nije li vrijeme da se zapitamo čiji je cinizam i čije su oholosti, i čije su besćutnosti privele taj kažiprst laki nad crveni gumb uništenja možda cijele planete?

Ne iz straha ja ovdje NIKAKO ne bih "pripisao" krivicu pojedincu ili naciji ali, SVAKAKO, moram naglasiti da milijarde vjernika ove planete NISU učinili gotovo ništa da se odupru politiziranju Svih Svojih Svetih Vjerskih Učenja i zato se nezadrživom brzinom "obrušavamo" u srednji vijek sa "privjeskom" nuklearnoga arsenala u rukama.

Umjesto puste filozofije kršćanski svijet je MORAO ispoštovati Deset Zapovijedi i da je bilo tako sukobi NEBI isparili ali, Svijet, Cijela Planeta, danas nipošto nebi bili ovako tragični i krvavi i neizvjesni...

Umjesto svega, vjerski lideri i dalje propovijedaju isto OHOLO ne prihvatajući niti djelić odgovornosti (ne, nisam rekao "krivice) koristeći metež i strah da prošire SVOJE VLASTITE atare.  I opet - ne svi. Ali - i jedan bi bio - PREVIŠE.

Pročitajte ovaj članak dolje i priupitnite SEBE - kada bi Vi bili Amerikanci DANAS da li bi mogli biti hladnokrvni da donesete neku suvislu i Ljudsku odluku u svemu tome.... Onako, Ljudski i Iskreno.

Odgovor - zadržite za sebe.

petak, 14.09.2001 17:18:44

Koliko sirotinjskih života vrijedi jedan američki?

U EUROPSKOJ UNIJI danas je proglašen dan žalosti. Zastavama na pola koplja i minutom šutnje počast žrtvama stradalim u terorističkim napadima na SAD odat će i Hrvatska. Podsjetit ćemo na pet tragedija u posljednjih nekoliko godina nakon kojih dan UEFA nije odgodila utakmice, nakon kojih dan žalosti u EU-u i Hrvatskoj nije proglašen.

26. listopada 1998. razorni uragan «Mitch» pogodio je Centralnu Ameriku. U tjedan dana u Hondurasu i Nikaragvi poginulo je 11,000 ljudi. Bez domova je ostalo između dva i tri milijuna ljudi. U Hrvatskoj nije proglašen dan žalosti.

17. kolovoza 1999. u sjeverozapadnoj Turskoj u potresu blizu Izmita poginulo je preko 17,000 ljudi, a 44,000 ih je ozlijeđeno. U Hrvatskoj nije proglašen dan žalosti.

Superciklon koji je 29. listopada 1999. pogodio državu Orissa u Indiji, bio je smrtonosan za 9,573 ljudi. 10 milijuna ljudi ostalo je bez domova. U Hrvatskoj nije proglašen dan žalosti.

U prosincu 1999. kiše su uzrokovale katastrofalne poplave u Venezueli, u kojima je smrtno stradalo između 5,000 i 20,000 ljudi. Hrvatska nije proglasila dan žalosti. U Hrvatskoj nije proglašen dan žalosti.

U siječnju 2001. 19,000 ljudi smrtno je stradalo u potresu koji je zadesio indijsku pokrajinu Gujarat. 600,000 stanovnika ostalo je bez domova. U Hrvatskoj nije proglašen dan žalosti.

Ratne žrtve tragičnije su od onih nastalih prirodnim katastrofama?

U posljednje tri godine u ratu u Kongu pobijeno je između jednog i dva i pol milijuna civila. U Hrvatskoj nije proglašen dan žalosti.

"Običajno pravo"

Vladu Republike Hrvatske upitali smo kojim se kriterijima vodi pri određivanju dana žalosti.

«15 država članica EU-a, kao i 43 članice Vijeća Europe proglasile su današnji dan danom žalosti i obilježile ga na prikladan način» - odgovara Vlada i zaključuje: «Vlada odluke o proglašavanju dana žalosti donosi na temelju običajnog prava, jer donošenje takve odluke nije propisano niti jednim zakonskim ili podzakonskim aktom.»

Tuga zbog poginulih u SAD-u neizmjerna je. Žalost zbog činjenice da živimo u svijetu u kojem je običaj tugovati samo za bogatima također.

Matija Babić