ej, lipi moji HVALA! Jučera smo imali više od ILJADU originalnih posjetilaca na ovim stranicama iz gotovo TRIDESET zemalja ove balote zemaljske... Ne znam da li sam ja tako dobar ili Vaš ukus toliko loš ali, HVALA pa makar ja bio loš a Vaš ukus dobar! (U, šta je ovo "odvaljeno" umno!)...

A sad - koji je MOP (Muschky Organ Polny) genocid Duha?! I šta taj traži vođe u naslofu mojemu? Was ist fašizam Zdrava Razuma i kako baš ja da se "otaknem" u te vode mutne?

Shvatanje Duha je toliko široko polje da je najbolje zaobići eventualno definiranje samoga pojma. Kako ga ondak (ukoliko uopće!) možemo GENOCIDIRATI? Najprije da viđamo ZAŠTO je preporučljivo izbjegavanje definicije Duha.

Ne zalazeći u druge jezike Duh je nekako vazda bio blizak duhovnome (reklo bi ce religioznom, vjerničkom) svijetu, a ipak je bio i upotrebljava se u daleko širem smislu. Prije svega u politici – «duh kapitalizma», «duh suvremenog socijalizma» «duh moderne Europe», «duh...  Ondak u svakodnevnom životu – «duh nepobjedivosti», «duh uspjeha», «ZloDUH biloČega» i itd...

Bilo kako bilo «duh» je važna i (ne)mistična i (ne)materijalna odrednica naše osobnosti, naše sportske grupe, naše religije, naše političke stranke, naše države, našega života. Duh je i (ne)stvarna pojava pokojnika u snu ili na javi, duh je i onaj zajebant pod bijelom plahtom šta me ganja da ovo zapišem...

Sa duhom uspješnih ljudi, pojedinaca i država i njihovih političara su nas «hranili», vodili i za(jebavali) otkada je svijeta, čine to danas, a nije znakova da će to stati...

Najžešća motivacija za određene ciljeve buđena je zazivanjem duha ovoga ili onoga. I – rijetko je «omanjivala»...

Kako je ondak duh genocidiran ako ga niti dotaknuti ne možemo?

Teorije društveno-političko-ekonomskih formacija i frustracija su popušile u našim životima. Duh slobode i demokracije je iskustvom povijesnih tragedija/činjenica/iskustva okljaštren i za slobodu i za demokraciju. U dušama milijardi jadnika ove planete gomila se gorčina prevare i nemoći. Sloboda je bila i ostala imaginativna imenica (pridjev?) automatski «prišivana» novim političkim i/ili okupatorskim (znači: u datom momentu i prostoru NADMOĆNIJIM) garniturama. I doista, ne učiniti tako prečesto je značilo «rešetke», a nerijetko i samu egzekuciju «heretika» koji bi se usudio pitati štogod ili zamijetiti da ta «nova» sloboda nije ništa do novo (prazno) obećanje sa blago redefiniranim novim (starim) sedlom...

Sloboda je postala pamflet, parola i opasno moćna kurva koju samo najmoćniji (sve rijeđi i sve bezglavIJE gluplji) medju nama imaju što pitati za milijarde besmislenih leševa u Njeno Ime...

Na drugoj strani demokracija, vitlajući stijegom slobode, toliko je izgubila kompas da je svedena na količinu zlatnika kojom «demokrata» može kupiti dulji (bolji, ubojitiji) šćap vengo njegova komKurencija...

Tako je, sasvim neprimjetno DUH Velikih Svetosti, slobode i demokracije, izgubio «tlo» pod nogama i  «ispario». Možda čak i u onim grozomornim momentima monstruoznog zločina na Manhattan-u...

Fašizam Zdravoga Razuma? E, taj je sad uzeja stvari pod svoje.

Vako – taj krebil sada govori: Uelj, eve ga činjenice i čimbenici. Pa šta TI čouče sad hoš kod ovega sranja? Hoš da me zajebaješ i da mi sereš o razumijevanju i shvatanju! Koji MOP sad tu treba filozofirat dok tolko nevina svijeta pobiše ki mrafe?! Vengo da ti nisi Muslim, komunjara il neki element kad tako sereš?! Ma ti si zlo i ak' ne začepiš namah bićeš na Listi. Grebo te George. Orwell.

Isterija & osveta trču počasni krug. Gledaljišće se diže jednoobrazno ki na štafeti mladosti i piva Našu Pismu. Kuj drugčije pisne, ne trepne, a vrisne!

Ne pišem ti ja, rodijak, vođe o Amerkancovima. Ja samo prepričavam ZA KUJ KURAC ZVONO ZVONI ili tako nešto. A jes da je baš to (ili tako nešto) napisa jedan Američanin. I bilo tako i ostalo tako. Kuj i oni George. Orwell. A on je svoje reka 1948. godine. I ja ga tek danas isčitavan kako je on pisa. O 1984-oj. Istina, aj zaviri u knjižnicu, Boga ti – možda i tebi koja «sine»...

Eto, Mojsije je jopet na Svetoj Gori, a puk mu predugo već oko Zlatna Teleta trče. Poniznost je postala sprdnja sa slabijima i MOĆNO, PODMUKLO ORUŽJE kontrole, a iskrenost i ljubav su se davno prokurvale u dobro naplative PAROLE (ital. «riječi») koje su nas «zavukle» tako duboko u paranoju koja bi se olako i šizofrenijom mogla nazvat. A nije – kažu da je to MODERNI/SUVREMENI svijet!?

Ništa mi baš nije jasno. Osim da je leševa (i nevinih i vinih) odavno previše i da nas njihovi duhovi tako bolno i zovu i mole da se vratimo iskonu naših počela i da opet VOLIMO svijet oko sebe, svoj dom, svoju vjeru, svoje. Najprije. I – iskreno. Bez mača u ruci.

A što ćemo taki GOLI I ISKRENI ondak pred ZLOM & MONSTRUMOM? Dokažite mi svoju ljubav ljubeći iskreno Sebe & Svoje, pa ću Vas ondak priupitati A GDJE JE ZLO, A TKO JE MONSTRUM...

Bilo kako (ne)BUDE sve moje poštovanje Svima Vama,