jedanaesti dan je trećega mjeseca godine koja ne liči previše egzotično, godine koja nema više njujorških nebodera blizanaca, ali zato ima svakovrsnih talibana i novih "iznenadjenja" toga kalibra jednostavno neće faliti.
i tako dok talibani NEtrče počasni krug, ovdje u Kalgariju ovih dana predproljećna temperatura se glatko & slatko strmopizdila na svih minus 30, snijega nema pola metra ali se ne skida sa repertoara, prolaze dani...
ovo nekoliko riječi treba da Vam samo ilustritrira djeliće veselja koji su me "skrenuli" od aktivna pisanja na ovoj stranici zadnja tri mjeseca. Ostali, pikantniji detalji ipak ovdje nemaju mjesta pa ću ih sebično nastaviti sam guštati (ak se već ne ugušim u medjuvremenu).
sukladno mojim bečkim pjesničkim večerima najzad sam shvatio da ja drugog Beča do Kalgarija nejmam pa sam, nakon gotovo punih sedam godina sam samcat odlučio napraviti večer poezije u Kalgariju.
Ovdje je ta aktivnost rezervirana za pedere i luzere. I moram priznati da me je to dugo držalo na distanci. Danas mi je svejedno koju od ovih prominentnih naljepnica će mi naljepiti svjetina jerbo se nadam da ću okupiti jedno pet-šest ljudina i da ćemo svi skupa uživati. Ne u ime dolara i prestiža već ćeif only, babey!
Radni naslov nepolitičkog skupa sos čitanjem autentične poezije je sadržan u ovoj priloženoj pjesmici, a vi pokušajte pogoditi o čemu se radi. Eventualne poruke saučešća - ne primamo. A sad - ONO:
Mamuti, Jugoslaveni & Kauboji…
Mamuti su
MOŽDA
Imali šansu
Jugoslaveni
IPAK
Nisu
To sam
Osamdesetiprve
Shvatio
U vojnom zatvoru
U Nišu…
Mamute znate
A ko su Jugosloveni
Odgovor je
Hej, ne pitaj više
Kreni…
Ovih dana Talibana
Ne fali krvi i znoja
Dok ja
Sa osmjehom
KROTKIM
Slavim
Demokraciju kauboja….
Uz monetarno plivajući pozdrav, sve financijski ružičasto,
iz
Kanade od Vašega Vlade.
