Copyright© 1995-2017 Vladimir Kreća and Independent Authors
Za Vladu u Kanadu
U Beču 20.8.1999.
Dragi druže - DRUŽE - Vlado,
Nije greška - obraćam Ti se kao starom ratnom drugu iz bečkog perioda. Otišao si sa svojom vilom Helenom i ostavio mene i moje patnike i supatnike u carstvujućoj prijestolnici Beču u kojem cvate sve i ništa.
Prešao si preko bare avionskim mostom noseći u sebi sliku mosta kojega više nema.
Ovdje cvate tisuću cvjetova ali ne cvate CVIJET VLADO! Nema zvonkog, napasnog glasa Vlade koji sa vrata moje knjižare priča fantastične priče.
Odlaskom Vlade, otišao je iz Beča čovjek po zanimanju FANTAST!
Ljubo Ruben Weiss
Čuvar dobrog ukusa u zimskom periodu
Na prvi pogled zastarjela i prašnjava izgleda Ljubina knjižara u devetom bečkom krugu, u blizini starog AKH - Opće bolnice, gradjene 1740.godine po sinu carice Marije Terezije, Josefu I. No ta je bolnica kao takva funkcionirala sve do 1992 g. a sada je preuredjena u sastajalište mladih, puna studentskih lokala i sastajališta, po svojoj namjeni i kulturnim zbivanjima, jedinstvena u svijetu.
U njoj se nalazi i Slavenski institut bečkog sveučilišta, čiji studenti i profesori često skoče na čašicu razgovora u "Našu knjižaru" - kod uvijek na razgovor i savjet spremnog g. Ljube-Rubena Weissa, živahnog i ljubopitljivog bukinista i novinara u ovim uvjetima jedinstvenog po svojoj intelektualnoj širini - vlasnika jedne od najkvalitetnije i najkvalificiranije slavističke knjižare, biblioteke i antiquarijata u cijeloj Austriji.
Jedinstvene po vrlo stručnoj katalogizaciji na područja: Slovenica, Croatica, Bosnica, Serbica, Macedonica, Germanica i Judaistica.Tu se nalazi i velika posudbena knjižnica, časopisi, kalendari, kronologije, almanasi, slike, karte, plakate, CD-i kazete kao i razno-razni tečajevi stranih jezika, kao i stare knjige, a poneke su i svijetski raritet.
I pored toga da je skromni bukinist Ljubo-Ruben Weiss počeo sa "dva kofera " starih ali, vrijednih knjiga, ubrzo je prepoznat od bečke inteligencije kao jedinstven stručnjak na spomenutim područjima, pa tako postade njegova knjižara sastajalište najelitnijih poznanika slavistike. Nije rijetkost susresti svijetsko poznate stručnjake kako gurmanski i znalački prevrću po starim drvenim policama. Tu se mogu čuti najstručnije književne i lingvističke rasprave, kritike, recenzije uz obaveznu "crnu kavicu" koju g.Ruben prijateljski servira i u danima kada se knjiga rijetko traži.
Dolaze u knjižaru poznati austrijski autori, novinari, i ličnosti iz javnoga života, kao i autori sa južnoslavenskih prostora. Bukne živahna diskusija, koja se nakon "fajronta" nastavi u obližnjem restoranu. Čest gost u "Načoj knjižari" je i poznati austrijski romanopisac g.Milo Dor - predsjednik Austrijskog PEN-Club, a zatim g. Prof. Bogdan Bogdanović bivši gradonačelnik grada Beograda, svjetskopoznati kipar, arhitekt i autor nekoliko vrijednih knjiga, kao i g.Ivan Ivanji, Slavko Lebedinski, književnici - disidenti iz Beograda.
U knjižaru je rado do svoje prerane smrti dolazio i veliki bosanski pisac rahmetli Alija Isaković, zatim pjesnik i novinar kao i Profesor na bečkoj slavistici Mile Stojić sa gospodjom Hasijom Borić poznatom bosanskom glumicom koja je jedno vrijeme živjela u Beču u egzilu, gdje nas je često dirnula do suza svojim predivnim recitacijama u sklopu "Književnih večeri" koje je g.Ruben Weiss sam organizirao jednim dijelom u vlastitoj režiji, a ponekada i uz pomoć bečkog "Integracionog fonda ", koja nažalost posljednje dvije godine više ne funkcionira. No da se tradicija nebi prekinula posljednju reprezentaciju knjige Igora Mandića, poznatog hrvatskog esejiste i kritičara "Za našu stvar" - sponzorirao je jedan ugledni austrijski liječnik, koji je i sam u svome prvom studiju diplomirao slavistiku, a koji je i sam čest gost "Naše knjižare ."
Za par godina opstojanja "Književne večeri " - "Četvrtkom u osam (20h.) "predavači su bili: Bogdan Bogdanović, Milo Dor, David Philip, Ivan Ivanji; Alija Isaković, Mile Stojić, Slavenka Drakulić, Muhidin Sarič, Vida Ognjenović, Lujo Bauer, Branko Toman, Igor Mandić i Vladimir Kreća - Pklj. čiji roman prvijenac započet za vrijeme svoga studentovanja u Beču, očekujemo sa nestrpljenjem . Vladimir Kreća je u Beču sa uspijehom čitao svoju liriku i prozu, kao i odlomke iz svoga budućeg romana. No kako ga je borba za egzistenciju odnijela u daleku Canadu, pa je pisanje romana kroz to vjerojatno i zapelo, očekujemo sa nestrpljenjem nastavak? Iako se na Internetu javlja pod malo neubičajenim imenom PKLJ. !!! - izgleda da mu je put u lijepu umjetnost književnost širom otvoren.
No, kako rubrika na Internetu "Ljubo Ruben Weiss - čuvar dobrog ukusa u zimsko doba " ima svojstvenu težinu i simboliku i pored skurilnog imena "Vebotvorevine " g. Vladimira Kreće - PKLJ. - ne smije ostati prazna, jer su i g.Kreća, kao i njegova g-dja. Helena bivali kao studenti često potpomognuti od g.Weiss-a, kao i mnogi drugi studenti te i izbjeglice i disidenti sa bivšeg YU - prostora. Poznato je da je za svakoga g. Ljubo intervenirao kako bi dobili bilo kakvo zaposljenje, boravišnu vizu, stan, upis na fakultet, stipendiju, a nekima je i novčano pomagao...
Kako je val skupoće pogodio Europu tako da su čak i knjige postale luksuz, g. Ljubo-Ruben Weiss ostaje i dalje "čuvar dobroga ukusa u zimskom periodu" - iako su sav njegov cijeli kapital ostale samo one predivne i čudnovate različite knjige...
zapisao ABRAHAM Levi, Beč, 1998,g.
Reći ćeš da nema takvog zanimanja a ja ću Ti ponoviti da ima i da si Ti primjer za to. Umjetnik života i naš drug i saputnik DOKTOR, naš REICH-RANICKI, potvrdit će da si životni i kjiževni FANTAST! Ostavio si najmanje dva traga u Beču. Na ulazu u moju knjižaru, iznad vrata i izloga i dalje je Tvoje remek-djelo reklame i vizeuelne komunikacije prve vrste - kutija na kojoj piše BUCHANDLUNG - KNJIŽARA WEISS, BOSNICA, SERBICA, CROATICA, SLOVENICA, i to već od 1992.
Zamisli, kada se uključi ona svijetli i danas, kao i na početku, kada sam otvorio knjižaru!
Drugi trag je Tvoja pjesma o mostarskom mostu. Objavljuju već antologije ratne poezije i sastavljači ne objavljuju pjesmu antologijske vrijednosti! Ne mora biti u antologijama - ona je u našim srcima i memorijama !
Knjižara je opstala zahvaljujući ljubiteljima lijepe riječi, zahvaljujući onima koji čitaju i što je najvažnije VOLE knjigu.
Nije knjiga staromodan medij! Mogu naprijed i kompjuteri, čipovi, atomi ali temelj svega kulturnog i civilizacijskog je - k n j i g a !
S njom je teško ali za mnoge koji posjećuju moju knjižaru - bez knjige je još teže! Ona je ljubav, tuga, veselje, radost, ona je utjeha, izvor mudrosti i zabava!
Knjižara koju vodim nije puko mjesto trgovine. To je refugijum za izgubljene duše, to je carstvo znatiželjnih i ljubopitljivih.
I dalje skromna izgleda, ona zajedno samnom kao patnikom ali i misionarom. (Dozvoli malo samohvale). Ona djeluje kao krug kulturnih i obrazovanih ljudi istog ili sličnog svjetonazora.
Književne večeri koje sam organizirao i još pripremam, ugostile su misleće književnike i misleću publiku! Mnogo je znanih i neznanih koji pomažu da opstane knjižara.Ti si Vlado jedan od onih koji je , na sebi svojstven način, pronio glas o knjižari i na ovaj način, s ovih nekoliko rečenica, drugarski Ti zahvaljujem!
Balkansko ludilo dostiže vrhunac i nadajmo se, raspliće se klupko koje nas je skupo koštalo. Pomalo u šali a pomalo ozbiljno ponavljam: SVE NJIH ODGOVORNE U - HAAG !
Osobno a i mnogi uz mene, trudili su se, da knjižara bude i ostane čuvar dobrog ukusa u vrijeme balkanskog ludila. Nije bilo lako, no bilo je i ostalo tako!
ZAGRLI PRVOG MIROTVORCA KOJEG SRETNEŠ! I PODARI MU KVALITETNU KNJIGU!
Grli Te Ljubo Ruben Weiss - po nacionalnosti - knjižar!
P.S. Iskoristi ovo i odmah ponovno objavi Tvoju pjesmu "MOST"! (OBJAVLJUJEM - KLIKNI OVDJE)
U Buchhandlungu - Knjižari WEISS 1993. s lijeva na desno
Vladimir Kreća, Bogdan Bogdanović, Ksenija Bogdanović