Zlatko Tomičić na ovim stranicama:

Pisma 001

Pisma 002

Pisma 003

Pismo iz Zagreba

Filozofija naše nove desnice 

AKAŠA

Svetost Čovjeka

RAZGOVOR

ravno iz "FOKUSA" stiglo ovdje 12. Aprila 2007.

Vraćen dignitet

Đuro Vidmarović

Zlatko Tomičić (Zagreb, 1930.) nesumnjivo spada u velikane suvremene hrvatske književnosti. Možemo čak govoriti o fenomenu Tomičić. Ni jedan suvremeni hrvatski pjesnik nije toliko bio progonjen, zatvaran, mučen, prešućivan, ignoriran, klevetan... zbog svoga književnoga djela kao on. Nametana su mu nemoguća ograničenja. Usprkos tome Tomičić je ostajao ustrajan, izuzetno marljiv, širok, umjetnički snažan i imaginativan književnik.

Po broju objavljenih knjiga spada među naše najplodnije autore. Iako je posljednjih godina malo ponestalo njegove fizičke snage, a zdravlje ga izdaje sve nemilosrdnije, Tomičić i dalje, kako bi rekao Drago Štambuk “stvara moćne stihove” i ne samo stihove, već i monumentalna prozna djela.

Nakon tolikih godina književnog marginaliziranja, zahvaljujući dr. Nedjeljku Mihanoviću i dr. Hrvojki Mihanović-Salopek, koji su imali snage i motivacije proučiti golemi Tomičićev opus, pročitati na tisuće stranice teksta, na svjetlo dana izišle su knjige njegovih Izabrana djela I. s uvodnom Hrvojkinom studijom Kob i blagoslov pjesničkog traganja za Edenom (Vinkovci, 2003.) i Izabrana djela II. s Nedjeljkovom uvodnom studijom Poetski preobražaji imaginacije i stvarnosti u prozi Zlatka Tomičiča (Vinkovci, 2005.).

Konačno, dr. Mihanović-Salopek priredila je za tisak najnoviju Tomičićevu knjigu Divlji poljski cvijet koja je krajem 2006. objavljena u nakladi vinkovačkog izdavača Riječi d.o.o. Zbirka je tiskana uz potporu Ministarstva kulture RH i naše vrlo ugledne tvrtke PAN - papirna industrija Zagreb, koja je pokrovitelj i cijele serije knjiga hrvatskog pjesništva XX. stoljeća koje će navedeni nakladnik izdavati pod zajedničkim naslovom Carmen croaticum 1 - 100. Za svaku pohvalu.

Pokazuje se da postoje poslovni ljudi koji imaju razumijevanja i za dobru knjigu.
Gospođa Mihanović-Salopek napisala je vrlo nadahnut i promišljen predgovor zbirci Divlji poljski cvijet. Predgovorom je na znanstveno utemeljen način revalorizirano Tomičićevo pjesničko stvaralaštvo, iz kojega je priređivačica izdvojila najkvalitetnije pjesme.

Uvrštene su u zbirku kronološkim slijedom izlaženja pojedinih, od prve. Vode pod ledinom objavljene 1955. do posljednje Božanski soneti, objavljene 2003. Uz to knjiga je obogaćena fotografijama iz pjesnikova života, te faksimilima autografa nekih njegovih najpopularnijih pjesma.
 

Izbor gospođe Mihanović-Salopek vratio je dignitet Tomičićevome pjesničkome opusu. Učinjeno je to smireno, hladnokrvno i znalački. Priređivačica je podastrijela najvrednije iz Zlatkova opusu, izbjegavši neravnotežu u odnosu na predmetno-tematske dijelove opusa.

Tako je nastala zbirka u kojoj je rodoljubna tematika svedena na mjeru estetske relevancije, isto tako teme vezane uz transcendenciju, filozofiju, svjetonazor, eros, antejsku ovisnost o zemlji kao Majci. Hrvojkin uvodni tekst naslovljen nepretenciozno kao “Predgovor”.

Pisac ovih redaka slaže s osnovnim zaključkom gospođe Mihanović-Salopek, da Tomičićevu poeziju bitno određuje “transcendentalno usmjerenje”, odnosno potraga za “postojbinom duha”.

Đuro Vidmarović