Pismo ŠESTO, pismo iz Zagreba

Svetost čovjeka je nestala nakon prestanka

arhajskog doba

Béla Hamvas: «Scientia sacra». I. dio, «Zlatno doba i apokalipsa».

Kada je Béla Hamvas zajedno sa svojom ženom Katalin Kemény objavio nakon Prvog svjetskog rata jedan od svojih prvih tekstova «Revolucija u umjetnosti, apstrakcija i nadrealizam u Mađarskoj», vodeći marksistički ideolog i estetičar G. Lukacz stavio je Bélu Hamvasa na indeks. Tada je Hamvas izgubio posao knjižničara u Budimpešti, no ujedno mu je zabranjeno da objavljuje svoje tekstove. Tako je on morao zašutjeti i šutjeti sve do kraja života, 1968. godine. Izdržavao se uzgojem voća i povrća koje je osobno prodavao na peštanskoj tržnici.

György Lukač je pisao uglavnom o Marksu i Engelsu («Uvod u estetičke spise Marksa i Engelsa», «Mit i realizam kod Fischera i Marksa», «Karl Marks i Friedrich Teodor Kischer»), ali je pisao i o Kantu, Schilleru, Hegelu, Nietzscheu i Franzu Mehringu.

On bilježi da se je Herder narugao Kantu i upozorio na nepotpunost Kantove argumentacije. On drži da je Kantov ideal ljepote pogrešan, te da nije uspio njegov pokušaj da se u «Vezanoj ljepoti» ukine miješanje etike i estetike. Schiller je držao da je Kant po njemu pun jednostavnosti i nedosljednosti. Kant je prisilio Schillera da podigne neproziran zid «između ćutilnosti i uma, između pojave i bića. Stoga se čista pojava ljepote mora izvrgnuti u jedan apsurdno prazan, groteskan formalizam» (György Lukacz: «Prilozi povijesti estetike», Berlin 1954). 

*****

Béla Hamvas piše u svojem značajnom djelu «Scientia sacra» da je šest stotina godina prije Krista nastao u svijetu veliki rascjep. On drži da je tada otpočelo razdoblje apokalipse.

Tada su ljudske osobe postale nestvarne. Bitak (mađarski: lét) postaje neshvatljiv.

Šest stotina godina prije Krista u Kini su živjeli Lao Tse i Kung Tse, u Indiji Buddha, u Iranu Zarathuštra, u Maloj Aziji Heraklit, u Egiptu Toth, u Italiji Pitagora.

U to arhajsko doba bića se poput sjajnih zvijezda okreću prema unutra. Ljudi žive beskrajno vrijeme.

Kada ljudi okuse slatku zemlju, ona im godi te počinju žednjeti. S okusom slatke zemlje ljudi počinju gubiti vlastitu svjetlost. Pojavljuje se vanjska svjetlost. Nestaje njihovo duhovno biće. Tijela im postaju sve grublja.

Cijela zbilja se promijenila. No veliki duhovi su prosvjedovali: to su bili Heraklit, Pitagora koji su vidjeli što se događa i kakvo zlo dolazi.

Yen Hui je pitao Velikog meštra Kunga zašto je uzdisao? Meštar Kung je odgovorio: «Dok je Dao bio na Zemlji, svijet je svima pripadao. Ljudi su govorili istinu i njegovali slogu.»

Život je podivljao. Bitak se zatvorio. Ljudi su napustili Dao i nastale su velike laži. Zend Avesta je govorila o vatri crvenog plamena. Voda je opkolila carstvo Ver. Jiam-shid je izgradio devet mostova: šest većih i tri manja.

Béla Hamvas spominje i Henoka. On piše o ljudima okićenim nakitom, da u njihovim glavama nema ničega, no grešnici ne mogu svoja zla djela nikako sakriti. Ali na nebu znaju za sve njihove opačine.

Veliki su i duhovi Huang Ti (Veliki Žuti car), u Indiji je Manu, u Egiptu je Menes, u Grčkoj Minos.

Takve velike osobe kao Lao Tse, Buddha i Heraklit otada povijest uzalud traži.

Iz Zend Aveste se saznaje da je ostao od devet mostova samo jedan: Chinvat. Tim mostom duše odlaze sa zemlje u nevidljivo. To je veliki povratak. Chinvat je ostao samo zato da se duše mogu vratiti u nevidljivi duhovni svijet.

U državama je zavladao nered. Zlatno doba to je bitak. Zlatno doba nema realnosti. U osvitu je dolazak apokalipse. Doba u kojem sada živi čovječanstvo je doba apokalipse. To je doba otkrivenja.

Krajnji smisao Henokove knjige je da se život otrgnuo od bitka, ali stoji pred njegovim sudom.

       Zagreb, 15. LIPNJA 2007.                                                                    Zlatko Tomičić