Pismo PRVO

proljeće 2006.

...ne mogu zaboraviti - a istovremeno niti opisati - ŠOK kada se samo par godina unazad ime jednoga DRAŽANA Gunjače našlo na "istarskom" popisu "dušmana Hrvatskoga naroda" koje treba - likvidirati. Uspješan odvjetnik koji je svoje pisanje sam financirao, pa onda pobrao brojne i prestižne nagrade po svijetu pod svojim HRVATSKIM imenom, doma je bio ne samo prezren već - javno osuđen na - smrt!

Neostrašćenom Marsovcu, Eskimu ali i sasvim običnoj amebi vulgaris naturalis NIKADA nebi bilo teško prepoznati u Gunjači - ali i njegovom djelu - sasvim jasnog Hrvata. A svijet je i prepoznao i priznao civilizirana kreativca čija poruka govori univerzalnim jezikom DUHA, SLUHA i RAZUMA. Njegova nesreća je personalna drskost koja nije htjela niti pomisliti da "kopulira" sa dnevno-političkim trendovima i interesima.

Gotovo pola stoljeća ranije umalo istovjetnu drskost iskazao je i - danas bezmalo osamdesetogodišnjak sa srcem mladića - gospodin Zlatko Tomičić.

Ovo je vrlo kratki prikaz o njemu na ovim stranicama.

Počnimo sa ovim isječkom (vidi okvir ispod ovog teksta) sa ovih stranica objavljenom oktobra 1999-te a iz pera Prof. Dr. Branka Thomanna.

Novca i relevantnog priznanja - vidi "zgode" - "okolo" po svijetu nešto, doma - gotovo ništa...

Ja sebi ovdje ne mogu dozvoliti ideološko-političku "papazjaniju": nameće mi se pitanje koje DANAS prestižni hrvatski intelektualci i kreativci uporno izbjegavaju - ako je jedan Ujević mogao na grane, pa je to "objašnjeno" alkoholom, kako onda cijeli jedan vijek kasnije OPET neke nesumnjive veličine hrvatskog duha i kreativiteta umalo i doslovce završavaju na - ulici!?! A drugi, kao gorepomenuti Gunjača, osuđeni za odstrijel!?

To - više - najozbiljnije govoreći, ne može biti nikakav previd, greška iliti bilo kakav ideološko-politički/dnevno-politički "nesporazum", već mi se sasvim jasno čini da je to upravo ono što je jedan Srbin (vidi vraga, sada!) - Ratimir Konstantinović - opisao 1968. u djelu Filosofja planake...

Na predizbornim i drugim političkim "govorancijama" mogu se tresti sve zvjezdane slame ovoga planeta ALI na kraju najmoćniji trag o nama su upravo djela istinskih kreativaca. To je kruna jedne nacionalne tradicije, njenoga života i ostvarenja, TO je ono što nas možda ne zanima danas ALI nas istovremeno DEFINIRA i legitimira pred drugima, pred Bogom i poviješću...

Rekoh li etika?

Nažalost, mada sam uspio pročitati masivnu količinu relevantnih materijala, tek mi predstoji čitanje jednoga Tomičića koji i danas nastavlja istim zanosom kao prvog dana.

Ima puno toga što sam već vidio i odmah se nisam složio. Ima još više toga što prosto nisam znao da postoji. Pitanja se gomilaju kao opomene ALI najprije putokazi...

I dok jadan veći dio nas mašta o novom kadilaku, kući, kompjutoru ili ljetovanju - istovremeno ponirući sve dublje u bestijalnost isključivo materijalističkog i potrošačkog (kamate i krediti NE PRIZNAJU granice, još manje nacionalno) - ja ću se potruditi da barem jednu istinski originalnu veličinu proučim bolje i ponudim više toga o njemu na ovim stranicama.

Jer, ovo NIJE pitanje slaganja ili ne slaganja!, ovo je temeljno pitanje POZNAVANJA i sebe i svoga. A onda ćemo svi skupa imati jednu kvalitetniju, POŠTENIJU sliku o našem shvatanju i ponosa i odgovornosti...