LISTOPAD

Lišće žuti , jesen je pokucala i  na moja vrata već nekoliko godina.

Sutra mi je dvadeset četri godine braka i 56,5 godina života.Bilanca i moga života u Dalmaciji , odlaska iz moje preljepe Bosne. Muž , dvije  kćerke, banka  život u predgrađu prelijepog starog Šibenika . Obližnja crkva u naselju svojim zvonom poziva vjernike na jutarnju misu ,  čudna koencidencija  kao da mi misli neko čita…Materiška crkva  u Šibeniku ima jaka zvona  čuva je  velika bista Pape Ivana VI .

Satka je svojim spretnim rukama Šibenčanin , kipar Aleksandar Ale Guberina iz stare težačko ribarske loze plemenitih Guberina.

Stabla maslina okružuju veliki perivoj novog arhitenskog izričaja gradnje, meni su osobno draže crkve one starinske u alpskom stilu koje uvjek bude neku nostalgiju prošlih vremena, kada su me zvona obližnje crkve budila i u Doboju.

Sunce je rano obasjalo ovo predgrađje na uzvisini iznad najljepšeg šibenskog morskog kanala. Brdo mi zaklanja taj preljepi  pogled prema Kornatima .

Babije ljeto je ove godine prosulo sav svoj raskoš boja , grožđe su ove godine vrjedne ruke mojih sugrađana obrali skoro mjesec dana ranije u svoj njegovoj jačini, Opola, Babića i ini vrsta , bitiće dobrog vina u svakoj šibenskoj kući i konobi. Stabla nara , šipaka savijaju se od rumenih plodova , miris suhe smokve te mami najljepšem užitku za nepce i dušu.

Zašto ovaj mjesec listopad u meni uvjek budi toliko emocija, više je razloga koje se svakih par godina nadograđuje.

Prvoga listopada sam se vjenčala u staroj Šibenskoj vječnici , bilo je prelijepo babije ljeto.Četri godina prije 07 10.79 g. otišao je moj pokojni tata u svoja vječna lovišta.

17.10.1987 g. bili smo kumovi našim dragim Gatarama Jadranki i Ivi u Panovima , malom ribarskom mjestu .Plemenitim ljudima , upravo su proslavili punih 20 godina zajedničkog života, kako ih spoji moja sretna ruka .

Prekrasnog babijeg ljeta  20.10.2004 g.odlazi i moja najdraža majčica da se pridruži  pokojnom suprugu Mihaelu u Dobojskim Barama ,  pod stablo stare šljive, koja svoje modre sočne plodove ostavi na grob umjesto moga kamenčića nedeljom...

Koja praznina me uvijek obuzime svakog listopada , bez obzira na ljepotu prirode produženog ljeta , kada se još ljudi kupaju u moru , kada možeš još upijati ljepotu prirode bez obzira na sve nedaće u okruženju.

Moj dragi Šibenik i okolna mjesta , Vodice , Tisno su izgubili 12 najhrabriji ljudi u katastrofalnom požaru na Murteru na samom početku listopada . Našeg dragog susjeda sedamnajstogodišnjaka Marka Stančića izgubismo kao i ostale mlade vatrogasce.Upravo na radiju čujem glas internacijonalnog Slavuja Toše Projevskog i on izgubi život ovog listopadskog mjeseca , a dan je obečavao sunce .,

23.10.1970.g.umro je i naš dragi djeda Jakov suprugov otac, moja djeca ne upoznaše svoje djedove ,  uskračene su i za tu ljubav ,  koja kažu da je veća nego prema rođenoj djeci , pamtiće bake ,  a one osim neprestalnog pitanja i silnih poljubaca odmah te uće marljivosti , pospremanju, huhanju  tradicija se ne smije zaboraviti , ostaje sjećanje i okus tišpištila te prekrasne Prištinske slastice koje su naše bake pripremale .

Ovaj listopad mi je  pružio dosta iznenađenja odjednom, iznenada, nenadano..

Jedno ljeto upoznah na mojoj dragoj Zablačkoj plaži dragi bračni par jednog kolovozkog sutona kada se plaža ispraznila , a mi u čakulama sa našim prijateljima Slovencima koji imaju malu  vikendicu ovdje ,  tada se pridružiše i naši  prijatelji porjeklom Sandžaklije Emina i Hamdo.To veće naša banjada kroz čakulu produži se do kasne većeri ,  nisu nas ni komarci ometali , a samo se još čuo poneki zrikavac bila je jako topla većer .

Stigao je Bajram 12.10.07 , dobismo poziv na druženje , sudžuk onaj starinski kao u stara dobra vremena kada ga je pripremao košer tabaheja pok, Mamić Romano iz Višegrada , našeg dragog Rođe Romana brat , čiji okus i danas pamtim , salpe na vinovoj lozi sa češnjakom i peršunom prelivene maslinovim uljem tim ljekom života . Ružica ona starinska Bajramska i puno topline i ljepog druženja , jedna  vrata novog sutra..

Trinajsti listopad , zadnjih godina zazirem od toga broja mada nisam sujeverna ali ima tu nešto ..

Poziv dragih kumova Gatara , bura od ranog jutra brije kao luda,  mada je sunce visoko na horizontu. «¨Hoćete li u Vodice ili Skradin ¨» , Skradin definitivno ,  nisam bila već punu godinu u tom srednjovjekovnom gradiču na ušću legendarne Krke , biserne rijeke sa velikim slapovima. Stigosmo za 20 minuta  u to preljepo mjestašce još uvijek punog turista , velika jahting marina prepuna brodova i jahti svih zastava . Novo lice obale popločano ali uklopljeno u stari kolorit , u lungo mare tri prekrasna labuda doplivaše do samog  ruba da nas pozdrave svojom gracijoznošču. Kako nisam ponjela kruha , tko i razmišlja o ovakvim nenadanim susretima . .., a sjećam se kada sam sa curama iz mahale petkom nosile hljeb na Bosnu ribama.

Susret sa starim prijateljima koji imaju konobu , obavezno moraš svratiti tako je običaj kada sezona jenjava.Interijer pravi dalmatinski  št

ih ,  na velikom zidu slike drevnog Skradina , velika ribarska mreža puna školjki san žak ,odmah žicam jednu ali bezuspješno jako su deficitarne , već skoro izlovljene.Naš domaćin Joso ispriča nam ovogodišnju anegdotu iz konobe. « došao kaže jedan Izraelac sa ogromnom jahtom sam i 20 članova posade».Samozatajni poduzetnik odabra konobu našeg prijatelja da kuša pravu Dalmatinsku kuhinju , domaći ne mogu se načuditi takoj skromnosti i spontanosti, ostavi naš gost i dobar bakšić i isplovi sa svojom posadom bez atraktivnih plastičnih ljepotica.»

Pozdravismo naše domačine Zorice i na poziv dragih kumova da nas počaste za  dvadesetogodišnjicu braka  ostavismo preljepi Skradin u sumrak 13.liustopada kada se na nebu pojavio mladi mjesec Hešvan , koji nas je pratio čitavim našim putem prema našem domu našem Šibeniku i novom danu ..

Još smo u listopadu koji dan , a u srijedu je stigao poziv iz naše drage Splitske opštine i umiljati glas naše drage Dražene , « Hočete li sa nama u Dubrovnik na izložbu « Carskih jaja « Svakako , ide naš Šua , naši dragi Tauberi ,Ana …

Listopad , 21.10.2007 godine

Blanka Atijas Levi

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Thursday December 16, 2010