TENISKA SMO VELESILA - IMAMO UŽASNO JAK REKET
PISANA ODGOVORNOST
Evo se digla teška graja oko uhićenja novinara Josipa Jovića. Doista
presedan u novijoj hrvatskoj, pa i bivšejugoslavenskoj povijesti. I to zbog
teksta koji je praktički bio objavljen još prije njega. Ima ih koji spominju
Jovićev govor mržnje u vrijeme rata. A govora mržnje bilo je 99% u svim
medijima i na sve strane i domaće, jer se to zove ratna propaganda i nešto
je najnormalnije za takvo stanje duha i tijela naroda koji se kolju u tom
trenutku. Na žalost, ali tako je. Istina je da olovka također ubija, no
konzekvence još nisu definirane ni utvrđene, pošto je novinarstvo u
demokraciji slobodno, a novinari odgovorni za napisano. Odgovorni sami sebi.
To praksa potvrđuje.
A sad konkretno, o Josipu Joviću, iz mog kuta, dakle ono u što sam se
osvjedočio, a imam i lijep broj dokaza. Dok je on bio glavni urednik
Slobodne Dalmacije, objavljivao sam najžešće, najeksplicitnije kritike
novostvorene vlasti i imenovao sve i sva, a vremena su tada bila najgadnija.
Nikada mi nitko nije ni spomenuo nešto o tome, mislim iz novina koje su tada
važile kao ultradesničarske. Ali moji tekstovi u istoj novini su u odnosu na
tu desnicu bili ultraljevičarski; pa čak sam, čini mi se u jednom tekstu
izzafrkavao i samog Josipa Jovića, što je također bio presedan, da
podjebaješ glavnog urednika novine u kojoj imaš stalnu i pristojno plaćenu
kolumnu. Osobno se ne poznajemo, samo jednom u društvu sam se čovjeku javio
i to je sve.
Eto, sad ispada kao da branim Jovića, ali ovo je moja najistinitija istina.
U NOVE RADNE ZATVORE
Došao Papan u dućan, nije rekao Dobar dan!, već je digao dvije paštete, ne
pokloni se pa uteče. Cvita iz dućana za njim: Policijaaa! Lupežiii! I dok ja
Papan trčao s paštetama mladosti ludih svetih krava politike, Jozo Pandurija
Zaustavio Cvitu: Kome'š ti lupeži, abat' pas mate'! Ona, da koji ti je
curacao, Jozo, i opičila ga nogom br. 45 u kratku devetku...
Uto Papan uletio kod Uvažene, i ravno u perilicu, dok je ona bila na
serilici. Upala i Cvita: Di je? Tu je uša! A Uvažena, da ovo više nitko ne
poštuje tuđu privatnost tvrđe stolice. A Cvita: Nemojte mi, Uvažena, tu
srat! A Uvažena, da di ću nego tu i...
Došao i Uvaženi i da ženo, zaboravila si uključit perilicu i...KJKRCPLC...i
šta Cvita radi u zahodu i...i uto stigao i Jozo pandur, da će privest Cvitu
za vikanje lupeži, i napad na službeni organ za reprodukciju; evo vidite,
sve nateklo, samo da ga nađem, tu je negdi on po gaćama... A Cvita, da Jozo,
uvati se vječnih članova upravnih odbora za mafiju i nisko raslinje, a ne
nas jadnih trgovaca, koji moramo zakidat jadnome narodu kojega su
opljačkali; čast iznimnim Košutićima i bakama.
Perilica završila, pa izvukli Papana, a on da mu se malo manta, ali barem je
oprao rebatinke i... i malo su ušle u se i... I Uvažena sa serilice, da nije
ti samo to ušlo use... hmmph... stenjmnm...
A Cvita, da di su paštete. On, da bit će u perilici ostale i ajme smante, je
li ovo vanka još puše yugo 45 iz Europske Zajebnice svih Hej Slavena i...
jebentiii! Opralo se i 5 kuna iz džepa, koje sam našao u novčaniku, u
torbici jedne gospođe u autobusu. Vidi, mokro!
A Jozo pandurija: Pa tu se i novci peru, čile i to! Papan, da nisu to oprani
novci u smislu Škegre, Škrebe, Šmateše, Dušmana, Račmana, Sanadermana i to,
već u smislu opranosti vodom. A Uvažena, da ni oni više ne peru novac otkad
nisu na vlasti, neka ga sad malo ovi novi peru, dosta se ona namučila, neka
ih sve voda nosi... I pustila vodu i digla mudante... Kokodaaak! – da evo je
hvata kokošje ludilo. A Jozo pandurija, da živ, živ, evo mu se čini da i
njega hvata kapavac iz nosa, i kao da bi odletio u tri liepe naše i...
O B I Č A N D A N
(priča za lude)
Kamen je padao. Padao je sve brže i brže, zahvaljujući nekakvim
zakonitostima za koje on (kamen) nije znao, ali ih je dobro poznavao
profesor fizike koji se upravo vraćao sa Zavoda za zapošljavanje.
Onda mu je kamen pao na glavu takvom snagom da gotovo ne bi ni primijetio,
da nije bio prisiljen onesvijestiti se i ispružiti na užarenom zimskom
asfaltu, na koji mu se otkotrljala ukradena jabuka iz torbe.
Jabuka se kotrljala sve do nogu sredovječne debele žene, dobrovoljne
vatrogaskinje koja mu je pohitala u pomoć, ali u zvijezdama joj je bilo
zapisano da će danas pasti preko jabuke i slomiti kuk i lijevu ruku - desnu
nije mogla sve da je i htjela, jer ju nije ni imala.
Kamen je bio baš na mjestu gdje joj je sad glava, pa se i ona pridružila
profesoru fizike u nesvijesti, zadržavajući podsvijest.
Nailazio je kamion u punoj brzini. Uopće ih nije pregazio. Zaustavio se.
Vozač je kupio cigarete, dok se na jednoj strani ulice osnivalo Društvo za
zaštitu razuma, a na drugoj upravo su puštali u pogon Duhovnu bolnicu.
Običan čovjek u zgradi preko puta ugledao je budalu u ogledalu i razbio ga,
a divlji graditelj je podivljao skroz. Vozač kamiona nije želio zakasniti na
sezonsku rasprodaju duša. Pogledao je kroz prozor i vidio kako su čovjeka
nabili na porez; sjetio se da šećer dolazi na kraju, od čega mu je i djed
umro - na kraju.
Krenuo je. Vjerovao je da Bog vjeruje kako on vjeruje u Njega. Kamen više
nije padao. Nije imao kamo.
LJUDSKA PRAVA SE IMAJU PRAVO UGROZITI SAMO U SLUČAJU KADA SU UGROŽENA
LJUDSKA PRAVA!
Robert Marić
Yellow Cantun Navigator
klikni na broj željenoga nastavka YC!
