Piše i diše: Robert Marić |
yellow cantun 47 (pogled s toplije strane planete) |
|
DOK NE PUK...NE GLAVA Hrvatsko proljeće se budi. Sve cvjeta. Cvjeta trava, cvjeta kriminal, cvjeta korupcija, inflacija... A ptičice su propjevale, ali ne na policiji. Na... Na, ptice male. Mrvicama kruha hranili smo gladne ptice male. Uzeli smo kamen i pobili gladne ptice male. Skuhali ih i napunili naše prazne želuce male. * * * Fini i uglađeno odrpani gospodin dao je prababi Cviti zaušnicu - PAAFFF! - a onda ju je opaučio šakom u glavu – DING-DONNNG!!! Hvala, rekla je prababa Cvita, dođite nam opet. Sljedeći, molim! Ušla gospođa Mande i da može li dvije zaušnice na otplatu. Može. PAF-PUF! Posao je krenuo kao sumanut. Prababa Cvita, da je, ide ža popiždit, ali je malo naporno i natešeno, ali išplati še. Ajde, Papane, zamijeni malo prababu. Sjedni tu. On, da neće njega svaka pizda tuć po glavi. Muči i trpi, to ionako tvome malome mozgu neće škodit. Ajmo dalje! Ušao gospodin i da može li dva udarca s maskom. Kojom maskom? Evo ovom. Izvadio masku koja je gadljivo podsjećala na nekog političara, Papan je nataknuo, a on udri po njemu. Evo ti na, još i još i još... Ufff, isplatilo se, jedva mu stigli izbrojit udarce, dali mu i popust na količinu. Da ovoga je baš falilo u gradu, pozlatila nam se svaka zaušnica. Ako se pitate o čemu se radi, to smo otvorili boutigu "UDRI JAČE, PROSJAČE!", diskreditacija zajamčena, i kao što ne vidite, ali čitate, pogodili smo. Ali, da sam i prije reka, upala financijska policija. I da je li mi neprijavljeno primamo udarce po cjeniku. A tek smo počeli, nismo stigli prijaviti, izvolite se počastiti s nekoliko udaraca na račun kuće. Da hmhmh, kad smo već tu... A, ljudi moji, kad su počeli...da evo na, pizda ti materina. Ubili Papana u Papanu i prababi i meni i...i da bilo je odlično, ali to prijavite. * * * Ne znam što mu je, rekla je Zakonita. A doktor, da odakle mu te modrice natečenice? To je zaradio u našoj radnji za duhovno olakšanje. A doktor, da mali je slab, trebalo bi mu dat i koji šnicel. Zakonita, da koji šnicel, što je to, ide li to na recept. On, da jesmo li mi njega došli...i opičio Papanu zaušnicu. Mrš vanka! Onda je prozvalo zastupnika. On je i dalje sjedio. Ajde, prozvalo vas je! On, da tko to maže njega prozivati, ništa on nije oko dionica... On je častan čovjek, bez mrlje na gaćama i dlake na glavi i.. I opičio usput Papana po glavi - i on besplatno - i otišao demonstrativno.
K U N A (I ovu ćemo pričicu smjestiti u šumicu)
Pojavila se jedne preko noći, a sasvim očekivano, Kuna (a bilo je tu i tuna, te ostalog ZOO carstva), onako na prvi izgled prava zlatica, čvrsta i jaka, da ne kažemo precijenjena. Iz čista uznemira, stečajno zalutala u šumu među lipe i ostale bukve. Lutala je tako i ovako mjesecima, skromno se braneći, gotovo sirotinjski, gotovo sirotinjom, a onda naleti na dvorac (ne banski) i začu povike mlade zarobljene Inflacije: Help, hilfe, aiuto, iliti upomoć. Kuna priđe bliže, a Inflacija je zamoli da je pusti, pa makar i polako... i kroz dionice ako treba, samo da je pusti. Kuna otvori vrata, zatočena Inflacija iziđe, u početku polako, gotovo neprimjetno poskupljujući, a onda sve jače i jače, hvatajući zamah, spremajući se da se još još još više razmaše. Zahvali se Kuni i reče: Znala sam da će me Kuna prije ili još prije osloboditi, jer tako je zapisano u zvijezdama i stabilizacijskom programu i u dućanima – i u tvornicama i u ... Yellow Cantun Navigator klikni na broj željenoga nastavka YC! |
|
|
Početna stranica ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER |
|
Design & Publishing: Vladimir Kreća Wednesday April 21, 2010 |