Piše i diše: Robert Marić

ZONA SUVARAKA

Nemojte se smijati, i vama se može dogoditi da zalutate u Zonu suvaraka, a tamo pršuta nema...

            Mate Poštenjaković, bivši radnik na održavanju i zadržavanju, s ideološkom mrljom na jetri, nije ni slutio da će mu se dogoditi nešto što nije ni slutio, a još manje ono što nikako nije slutio.

            Kao i svake večeri, nakon što je večerao paprene odreske uplatnica od struje ili možda vode ili možda smeća, opalio je ženu - šakom u glavu - tek toliko da se zna tko je gladan u kući, te se zavalio na udobni pod čije parkete je odavno naložio, umotavši se toplim i kvalitetnim predizbornim plakatom voljenog predsjednika, sretan što ne mora kvariti vid pred televizorom koji su mu zaplijenili; a i što bi mu, kad mu je struja precvikana zajedno s telefonskom žicom, pa je i po tom pitanju miran. Nitko ga ne gnjavi. Jedino su mu možda malo nedostajala saborska nasjedanja.

            Na nebu je funta repatica padala brzinom od tisuću svjetlosnih kuna u sekundi, a Mate je poželio leteći tanjur pun užarenog graha s kobasicom; no sjetivši se da bi to ipak bilo previše, malo se posramio.

            Kad se probudio, sve je bilo drugačije - nekako čisto. Čak čistko. Gledao je čudna bića kako čistke grad. Pomislio je da je sve to posljedica obilnog ručka iz obližnjeg kontejnera, ali ne - Mate je ušao u Zonu suvaraka.

            U Palači eletrifikacije baš je počeo proces protiv njega, a optužnica ga je teretila da je u više navrata i nanosa uspio platiti struju, a prilikom pretresa pronađena je i kutija cigareta, te konzerva bezmesnog doručka...

            Hoće li se Mate ikada vratiti?

            Zapamtite, svatko može zalutati u Zonu suvaraka!

****************

robert marić

 PJESMA SRETNOG INVALIDA

O, tako sam sretan svaki put

Kad vidim svoga Vođu na crvenom sagu,

Da bih optrčao svečani krug u njegovu čast

- Samo da imam noge i snagu.

A kad ga vidim kako nebom leti

Onim skupim zrakoplovom,

Mahao bih mu od sreće -

- Samo da imam ruke.

O, Vođo moj najdraži,

Kad vidim svu Tvoju imovinu,

Poljubio bih lentu tvoju -

- Da mi usne nisu raznešene.

O, Ti, koji si me vodio Preko mina i dolina,

A sve to za Lijepu našu Tvoju

Od sreće bih prdnuo na sve -

- Da na samom kraju nisam na

Nagaznu sjeo, bez guzice ostao.

Samo Ti otvaraj firme i banke

Uživaj u raskoši i bogatstvu

Vremena su luda

A ja ću šutjeti

- Jer nemam ni muda.

Robert Marić

Yellow Cantun Navigator

klikni na broj željenoga nastavka YC!