Branko Josef Thomann

1915 - 2005

Američki nobelovac Saul Bellow umro je petoga aprila u svojoj kući u Brookline (Massachusetts) u starosti od 89. godina.

Njegovo dijelo je obiljženo zajedljivom ironijom kao i melanholijom u traženju smisla života u modernom svijetu.

Nobelovu nagradu dobio je 1976. za svoj roman Humboldt`s Gift – Humboldtovo nasljedje, koji opisuje sumnje jednoga intelektualca u društvo u kojemu živi. Za isti roman dobio je i Pulitzerovu nagradu.
Rodjen je u siromašnom predgradju Montreala kao sin ruskih emigranata iz St.Petersburga. Prvi jezik kojega nauči bijaše hebrejski.

U njegovoj devetoj godini sele mu se roditelji u Čikago i to u onaj dio grada gdje su zivjeli Židovi iz istočnih zemalja. I taj i takav Čikago postadoše literaturni domicil mladoga Solomona Bellowa. Odrastao je i školovao se u Čikagu.

Trideset godina je predavao na Čikaškom i Bostonskom sveučilištu. Sa malim prekidom 1967.g. kada je ostavio profesorsku katedru i otišao u izraelsku pustinju kao pravi pravcati ratni dopisnik, te za Izrael presudne godine.

Taj avaturistički dio njegove biografije zanemaruju kriticari…No on nas obradova sa sjajnom putopisno-političkom knjigom “Do Jerazulema i natrag“ (1976). Nije bio maneken svoga napaćenog naroda, bio je pisac koji je nosio glavu u torbi za njega i nije mario za veličine pisanja, nego je bio i spreman poginuti za Izrael. Temeljena poruka njegova opusa bila je izrečena već u mladosti kao “Uhvati dan” (1956) gdje je pisac prateći svoju životnu dob pisao samo o onome što poznaje.

Dakle “Doživljaje Augie Marcha“ (1953) mogao je samo napisati u svojim mladenačkim godinama, kao i “Dekanov decembar” u poznim godinama. U “Henderson, kralj kiše...” (1959); nije imao problema da zamjeni Čikago s Rumunjskom, odnosno s Afrikom.

Bellow je kreirao novi američki idiom, ubacivši u opći američki idiom pripovijedanja, vlastitu židovsku, zapadnoeuropsku komponentu. On je uvijek govorio da je prvo pisac, zatim Amerikanac i najzad Židov.

Ali svo troje bili su elementi njegova genija! Bio je, dakle spoj kontradikcija, ali i beskrajne književne plodnosti. Iako je bio već itekako afirmirani pisac, i imao iza sebe uspjesnog “Marcha“, Bellow je legendarnog “Herzoga” (1964) prepravljao više puta; iako ga je izdavač već bio najavio.., a kojega mnogi kritičari ocjenjuju kao njegov najbolji roman.

Ta tragikomična priča Mose Herzoga, koji je diplomirao tezom o romantizmu, docent, historičar, koji je nakon dvije rastave braka razapet izmedju dvije prijateljice, dva uspješna brata, prijatelja, ostavlja svoju univerzitetsku katedru i počinje da piše otvorena pisma, javnim ličnostima, prijateljima, pa čak i samome Bogu.., sa raznim peripetijama, zavrzlamam koje život nosi, poslije saobraćajne nesreće vraća se opet sebi…

Za razliku od svoga junaka, antropolog Bellow nije se odrekao sveučilisne karijere i prešao u slobodne pisce. On je uspio uskladiti dvije strane svoje osobnosti i ostaviti književno djelo koje kritičari izjednačuju sa najvećim američkim romansijerima, kakvi su bili Hawthorne, Hemingway ili Faulkner.

Kao njegovi uzori uz Conrada se spominju James i Flaubert. No, Conrad je poseban posto je pandan djetetu odraslom na različitim jezičnim podlogama. Bellow je odrastao trojezično, na jidishu, francuskom i engleskom jeziku. Ta jezična sloboda bila je i sloboda njegova duha, koje je rado upotrebljavao u svojim književnim formama.

Za razliku od Bernarda Malamuda, Stanleya Elkina ili Cynthije Ozick, Bellow je je svojim djelom prerastao američku židovsku zajednicu, za koju je Singer postao sinonimom. On je postao jedan od temeljnih pisaca po kojima se Amerika prepoznaje sa svim svojim etničkim i kulturnim komponentama. Glavni junaci njegovih romana su jevrejski muški intelektualci u današnjoj Americi rastragani egzistencijalnim borbama, senzibilirani socialnim antagonizmima svoje manjinske posebnosti, gledajući Ameriku kroz svoju europsku intelektualnu i kulturnu prizmu…

Mjesta dogadjanja su obično Čhicago i New York. Najbolji primjer je zato njegov već pomenuti “Herzog koji se “svadja“ sa Nitzsche-om kao i Heidegger-om tražeći u Americi, bezuspješno sklad svoga dvojnoga identiteta!!!!!!

Sa Williamom Faulknerom bio je lučonoša američke literature 20-tog stoljeća.

Najvažniji romani:

Žrtva – 1947
Doživljaji Augieja Marcha –1953
Uhvati dan – 1956
Henderson - kralj kiše – 1959.
Herzog –1964.
Planet gospodina Sammlera – 1970.
Humboldtov dar –1975.
Dekanov decembar –1982.
Revelstein – 2000.
 

BRANKO Jozef THOMANN