|
Više od Branka J. Thomanna:
                         
IN MEMORIAM:
  |
|
U Beču 18.09. 1999.
 Stewart O'
Nann iznenadi nas ovih dana svojim romanom: "Ljetni vlakovi", gdje na
442 stranice opisuje Ameriku u Drugom svjetskom ratu. Opisuje muškarce koji
se po završenom radnom danu bave baseballom, a njihove žene štrikaju vunene
veste i čarape slušajući šund priče i muziku sa radija, tračajući sa
susjedama. Opisuje se sudbina malih službenika, autoprodavaca, ljubavne jade
nevjernih žena, vojnika, čistaca cipela i uličnih prodavača novina.
Pisac zavodi čitaoca malim banalnim pričama iz svakodnevnice, trivijalnim
usponima i padovima - malenkostima koje podiže do veličine i sve proizašle
motivacije koristi kao izvrsnu stilističku metaforu u pričanju, velike
generalne zanimljive priče.
Upravo s tim trikovima operiše pisac opisujući život jedne male američke
porodice.
Godina je 1943., ljeto! Sicilija se vec bombardira, s Aleutskih ostrva bježe
već Japanci, a porodica Langer živi u jednome malom kupalištu na Long
Island-u, pošto je stariješina porodice izabrao to mjesto kako bi umro.
Stariji sin je u vojsci sanitetlija. Snaja je u Kaliforniji noseća i svakog
trenutka očekuje porod, radeći u industriji naoružanja. S nesretnim bračnim
parom je tu doputovala i bračna kriza kao i pubertetski snovi i strahovi
mladjega sina, čija se briga za starijeg brata na fronti miješa sa seksualnim
fantazijama koje bivaju u nekim momentima zastrašujuće.
Otac porodice, vrativši se u svoju provincijsku prošlost - mjesto gdje je
proveo nesretno djetinjstvo, muči psihičku krizu, zbog izgubljenog radnog
mjesta kao učitelj, pošto je imao ljubavni odnos sa svojom učenicom, te
takodjer razumljiva ljubavna mržnja njegove supruge, kao i činjenica da se
zbog toga moraju seliti iz mjesta u mjesto.
Supruga "pronalazi opet sebe" - "sveteći" se mužu sa jednim vojnikom koji
cijelo vrijeme psihički vezan za svoju zaručnicu stalno priča o n joj - čak
i za vrijeme ljubavnoga akta!
Na koncu umire djed. Snaja dolazi iz Kalifornije sa svojom bebicom. Sin se
vraća s ratišta kao teški invalid, a njegova žena ima estetskih i
psiholoških problema.
Na koncu se sve na dobro okreće i porodica Langer vraća se tamo odakle je i
došla da bi sve opet počelo nanovo, u Galesburg - u Illinois. Provincijska
svakodnevnica ih opet obgrli i život poče teći ravnomjerno, pošto su
uskladili probleme rata i ljudskih odnosa.
Ima vrlo lijepih opisa ratnih doživljaja kroz optiku jednoga američkog
vojnog sanitetlije, porod djeteta usamljene majke, grižnja savjesti
nevjernog muža, kao i opisi psihičkih doživljaja iznevjerene žene koja se po
"osveti" u krevetu osjeća još depresivnijom.
Roman nam pokazuje kako živi civilno stanovništvo u malom gradu. Kako se
doživljava rat, smrt, radjanje, radost i tuga. Opisuje nam kako se postupa
sa dezerterima, te kako funkcioniše vojna pošta, te koji radioshows teku na
programima, a takodjer koji filmovi igraju u kinima ljeta 1943. godine. Tu
su još opisane male i velike ljubavne kao i životne tragedije malih ljudi u
malenom američkom gradu.
Sve u svemu jedna pomalo dugačka knjiga, ponekada dosadjujuća u iscrpnom
opisu ličnih podataka, ali stilistički i sadržajno vrlo preporučljiva .
U Beču 18.09.
1999. |
|
