Više od Branka J. Thomanna:

IN MEMORIAM:

Wien 31. juli 1999

Stereotipne slike Ernesta Hemingway-a sa lovačkom puškom na safariju ili sa ribarskom mrežom na ribarenju, ili u Harry's Baru (Venezia) sa čašom whisky-ja u ruci okružen lijepim ženama i poznatim osobama, dugi niz godina su izbljedile. Dugi niz godina se o njemu ništa ne čuje, pa nam njegov stoti dan po rodjenju daje priliku opet jedamputa baciti pogled na Hemingway-a čovjeka.

                    Analizirajući njegov život, njegova djela, u njemu prepoznajemo avanturistu, machistu, naduvenka, brbljavog pijanog hvalisavca, divljeg buntovnika, teškog kavgadziju, velikog zavodnika i možda to smiješno zvuči i velikog moralista.

                    Svima poznate slike  Hemingway, vojnik i reporter u Španskom gradjanskom kao i u oba  Svjetska rata, veliki lovac i ribolovac na uzburkanom moru, u Areni toreadora u Madridu a pored njega Nicanor Villallta, kum njegova prva sina. Hemingway, nestaško, zavodnik, veliki ljubitelj i ljubimac žena u društvu svojih prijateljica; Marlene Dietrich i Ave Gardner.

                    Ne sumnjam da danas živi, da bi se taj veliki duh i um rado priključio nama PKLJ-ubima, pošto je u svojim djelima često osudjivao lažni moral.

                    Hemingway vječni zaljubljenik Pariza, kome se rado vraćao, a iz njega počesto grozničavo bježao, kao iz Ritz bara, ponekada na četiri noge i naglavačke....... 

                    U potkrovlju  knjižare gdje je Sylvie Beach stanovao i često se tu sastajao sa Scott Fitzgerald-om, Ezra Paund-om, James Joyce-om i drugima poslije njega poznatim književnicima toga vremena. Pa znači da je moguće i da iz Knjižare Weiss u Beču ponikne novi talent koga već dugo čekamo???? Do početka osamdesetih godina u Knjižari Beach u Parizu su sa ponosom pokazivali kauč (couch) na kojem je spavao Ernest Miller Hemingway. 

                    Rodjen 21. Jula 1899. u Oak Park, Illinois, kao sin tamošnjeg lječnika, koji samoubojstvom 1928.g. okončava svoj život, Ernest provodi svoje rano djetinjstvo i školovanje u svome gradu. Poslije upitan za najbolju književnu školu, on odgovara da je to: "Nesretno djetinjstvo."  Po završenoj školi počinje raditi kao lokalni reporter u "Kansas City Star." No sve mu to nebi mnogo uzbudljivo, pa želeći "doživjeti nešto više", javlja se dobrovoljno kod Crvenog križa kao vozač ambulantnih kola te Prvi svijetski rat doživljava na rijeci Piavi, gdje su se hrabri Bosanci i pored činjenice da je pao Beč i Budimpešta, nastavili hrabro boriti za austrijskog "cara i ćesara", još osam mjeseci po završetku rata. Tamo biva i u nogu ranjen, a i dobija medalju za hrabrost. 

                    Nakon povratka kući dobija mladi reporter koji je sa uspijehom obavještavao sa italijanskog fronta mjesto korespodenta (Toronto Star Weekly", Toronto Daily Star") i seli se sa svojom prvom ženom Hadley Richardson, koja je bila osam godina starija od njega u Pariz. Tamo mu se i radja prvi sin. Ernest piše za masnu paru i izvještava iz Europe. Pored toga da je prošao mnoge Europske zemlje on je i dalje nezadovoljan. U literarno-umjetničkom kružoku gdje. Gertrude Stein u Parizu, odlučuje postati književnikom (1923.g.). Danas mnogi biografi citiraju gdju. Stein iz onoga vremena: "Hemingway će jednom biti poznatiji nego mi svi skupa." - čije se proročanstvo na koncu i ostvari na zadovoljstvo miliona čitalaca. 

                    Hemingway je bio nesumnjivo najpoznatiji pisac svoga vremena i svatko tko je bio mlad pedesetih i šezdesetih godina ga je rado čitao. Imao je veliki utjecaj na svoje čitatelje; muške i ženske. Muškarce je naučio kroz lakoniju kako da prekinu sentimentalnost, a i da se za svoje suze ne trebaju stidjeti, drugčije nego nam  kult muškarca nalaže, čija vječna žrtva je i sam  bio.

                Pričao nam je o časti, ljubavnoj čežnji, žaru,  pobjedama i porazu i kaže u svojim knjigama da se protiv izvjesnih stvari ne treba boriti i da ih treba akceptirati onakove kakove jesu.  Na primjer  -  Smrt!

                Na koncu svoje nadnaravne borbe sa jačom, većom i snažnijom ribom nego što je on sam, na izmaku svoje snage starina ribar razmislja: "Ribo, ti moraš umrijeti. Moraš li ti i mene ubiti? Znam ti ćeš i mene ubiti. Ali na to imaš i pravo, jer nikada do sada nisam na ovome svijetu tako nešto lijepo i veliko kao što si ti vidio, brate. Dodji ovamo i ubij me. Svejedno mi je ko će koga ubiti." (Starac i more, 1952). Starac iznemogao pobjedjuje na koncu ribu, ali ne osjeća se pobjednikom......

Hemingway je u životu rado igrao  pobjednika, ali na koncu je bio i sam poražen!

                Popularan biva on tek nakon izlaska njegova romana "Fiesta" (The Sun also Rises) 1926.g. pa zatim 1927.g. s "Muškarci bez žena " - 14 pričica o vojnicima, toreadorima, coridi, bokserima i ubojicama.1929.g. interes publike pobudjuje njegov roman "U tudjoj zemlji" (A Farawell to Arms), a sa romanom "Smrt poslije podne" (Death in the Afternoon 1932.) gradi spomenik toreadorima, coridi, bikovima i španjolskoj areni. Proboj čini romanom "Za kim zvona zvone " (For Whom the Bell Tolls-1940), te za sebe konačno pridobija i najstrožije kritičare i skeptičare.U medjuvremenu izlazi još par romana i zbirki pričica, ali njegovo majstorsko remek-djelo "Starac i more" izlazi 1952.g.(The Old Man and the Sea). Pulizerovu nagradu dobija 1953, a Nobelovu nagradu 1954.g. A poslije toga dolazi depresija i samo depresija, alkoholizam i nikakva literatura više!

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Saturday October 04, 2008