SVEUČILIŠTE LOMONOSOVA - MGU
Moja
„Jovanka“ i ja „Stari“, krenusmo iz centra grada sa metro stanice
„Lubjanka“, на «красной- линии» - crvenom linijom metroa u
jugozapadni dio Moskve na jedan od sedam moskovskih brežuljaka koji se
naziva Воробьёвы горы (Varabjovi gori) – Vrapčevi brežuljci na
kojima se nalazi Moskovski univerzitet Lomonosova kojega sam nekada davno
posjećivao i tu živio u studentskom domu. Ма, kakvom domu; to je ustvari
jedan pravi grad sa kompleksom od hiljadu zgrada i sa nešto oko 30.000
stanovnika na površini od 600 hektara, sa 8 studentskih domova u kojemu
žive do 18.000 studenata… Ovaj brežuljak je jedan od najviših točaka Moskve
sa nadmorskom visinom od 220 m i visinom 60-70 m iznad nivoa rijeke Moskve,
a nalazi se na njenoj desnoj strani, preko puta popularnog olimpijskog
stadiona „Lužniki.“ Od 1924-1999 godine nazivao se ovaj brežuljak;
Lenjinska brda - Ленинские горы, a sjećam se da su i onda stariji
ljudi govorili da su to „Vrapčja brda“. Pa i poznati pisac Mihail
Bulgakov ih spominje u svome poznatom romanu “Majstor i Margarita“
– «Мастер и Маргарита», koji datira iz 1940.g.
Naziv
brda potiče vjerojatno od srednjevjekovnog sela Vorobjovo (“Vrapčevo“),
koje je dobilo ime po svećeniku Vorobeju („Vrabac-vrebac-ćivćićan“) 1451.g.
Tu je bujna vegetacija bjelogorične park-šume sa mnogo izvora, potoka i
potočića i tri prirodna jezera pa su Vrapčeva brda i popularno izletište
Moskovljana, a pogotovo vidikovac sa kojega se pruža grandiozna panorama
Moskve, pa je zbog toga jedno od obljubljenih mjesta za slikanje mladenaca
i svatova, sa ljubljenim gradom u pozadini. Također je ovo mjesto
obljubljeno sastajalište motociklista, a navečer omladine i zaljubljenika……
Jooooooooj kada bi ta šumica znala pričatiiiiiiiiii………!
Brijegom dominira glavna zgrada
Moskovskog univerziteta sa svojim visokim tornjem od 240.m., a u blizini su
metro stanice „Vrapčji brežuljci i – Univerzitet“
POVIJEST
Državni
moskovski univerzitet nosi ime po njegovom utemeljitelju velikom
znanstveniku Mihaelu Lomonosovu, a na ruskom se naziva Московский
Государственный Университет - (MГУ) имени М.В. Ломоносова, na čiji
prijedlog carica Elizabeta I. osnova prvo rusko sveučilište
25.1.1755. u Moskvi. Danas se to naziva Stari Univerzitet i u njemu je
smješten Novinarski fakultet i nalazi se dolje u gradu u blizini Kremlja.
Novi MGU je otvoren 1953.g. Danas tu studira 40.000 studenata plus 3.500
aspiranata i doktoranada. Tu su 600-profesora i 1.300 docenata, zatim 10.000
učenika srednjih škola koje su priključene univerzitetu.
Momentalno se tu nalaze nešto oko 5.000 inostranih studenata
koji dolaze iz 80 zemalja. Svoju 250-tu godišjicu slavio je ovaj univerzitet
2005.godine. Otvorena je nova Univerzitetska biblioteka, novi Medicinski
fakultet sa odgovarajućim Klinikama koje spadaju u najmodernije u svijetu.
Godišnji Budžet iznosi dvije milijarde rubalja – 350 miliona Eura. Trajanje
studija kao i titule su uskladjene prema zapadnim kriterijima, a mnogo je
tzv. “gostujućih profesora“ iz Njemačke, Amerike, Francuske, Engleske i
drugih zemalja. A uči se po najnovijim i najmodernijim pedagoškim metodama,
a iz vlastitog iskustva poznato mi je da su tu ispitivački kriteriji mnogo
strožiji i da se od studenata mnogo više traži…….. Naprimjer na jezičnom
smjeru, ne samo da se uči jezik i to do perfekcije – inače nema prolaza,
nego i svi propratni dodatni pedagoški „instrumenti,“ - Pedagogija,
Didaktika, Metodika, i obraća se posebno pažnja na Pedagošku psihologiju, pa
pored teške Opće psihologije uči se Psihologija djeteta i adolescencije, a
jedan od najtežih predmeta bila je Metodika nastavnog jezika, što je sve
vrlo potrebno kako bi predavač u školi lako mogao u nastavu uključiti i u
obzir uzeti psihofizički razvoj učenika…. čega nažalost „ko fol“ u
„naprednijim“ zemljama Zapada u studijskom indexu – NEMA!..........
Spomenuo
sam Univerzitetsku biblioteku iliti knjižnicu koja danas nosi ime Maxima
Gorkog a koja ima fond od sedam milijuna knjiga, od toga preko 2 miliona na
stranim jezicima. A kad sam već kod knjiga moram spomenuti i Tiskaru koja
godišnje tiska preko 400 knjiga koje se štampaju u 3 miliona primjeraka.
Izdaju se tu i nekoliko časopisa sa namjenskim temama; ekonomija, pravo,
filozofija, filologija, povijest… kao i studentske novine pod naslovom;
“Moskovskij univerzitet“, “Vestnik moskovskogo univerziteta“. U komplexu
univerziteta je i Palača kulture, Studentsko kazalište, sportska cjelina,
stadion, dva velika bazena za kupanje, razno razna sportska igrališta, a tu
su i dvije Poliklinike, pošta, nekoliko kino-sala, puno prodavnica i
sportskih klubova, nekoliko muzeja, botanički vrt, opservatorijum te i park
nauka… Obišao sam to sve i pokazao ženi, koja nije mogla vjerovati da u
„jednoj Rusiji „postoji ovakav moderan Studentski campus…? Nasmijao sam
se na to sve i pridodao da je tako bilo i prije 48 godina kada sam ovdje
studirao, a znam da je to nažalost tipično mišljenje mnogih „zapadnjaka“,
ukazavši joj da je Beč istom prije par godina dobio prvi Studentski campus
koji ovome nije ni do „gležnja“….
Moju
„Jovanku“ je to jako zainteresovalo, pa izrazi želju da udjemo u glavnu
zgradu…..Hm? Poučen starim iskustvom, rekoh da to vjerojatno neće ići pošto
smo prije mogli samo ulaziti tu sa „Propuskom“ - propusnicom, ali možda su
se vremena promjenula, pa rekoh: „Hajdemo probati?“
Na koncu je bilo kako sam i pretpostavljao, bez propusnice
nema ulaza. Vratismo se do vidikovca na Kosiginovoj ulici, posmatramo Moskvu
koja leži pod nama kao „na dlanu.“ Fotografiram grad, prirodu, prodavače
suvenira, te razne „djindjuve - matrjoshke“ koje kod nas zovu „babuške.“ Šta
sve tu nema, „za krepati“ - kak bi rekel moj „priatel“ Miška Bedenicky; masa
malih figura na gomili leže, jedan preko drugoga, Lenjin, Mao, Staljin,
Hitler i masu drugih „veličina“… slikam za Vas da se i vi nasmijete…
Posmatram ljude oko sebe a pogled mi uvijek zaluta na šesti i sedmi kat
glavnoga zdanja MGU-a i takozvani sektor «V» - gdje su nekada bile sobe
studentskog doma u kojima su boravili stranci……. pa i ja i moj sobni drug
Francuz Mishel…. a poslije njega moj studijski kolega Rus Leonid A.
Fell-Lonja, koji je bio veoma strog prema meni kada je učenje bilo u pitanju
i zahvaljujuči njemu polagao sam sve moje ispite redovito. Moram se dokopati
telefonskog imenika, možda ga pronadjem u Moskvi?
Misli mi lete i sječam se još dobro Menze u sektoru „B“,
bazena za plivanje, lijepih djevojaka kao i kioska kod vatrogasne stanice
gdje se i pored zabrane mogla kupiti vodka, a i onoga etažnog stražara
starog Andreja Jurjewiča, koji je vršio kod mene često „kontrolu“, tako da
mi je uvijek popio četvrtinu boce i zaprijetio da to više ne radim……
hahahha-do sjedečeg puta…. kada sam mu opet morao platiti „carinu“…..
hahahha! A imao je dugačaa aaaaak „cug“! A znao je ponekada i zatvoriti oči
kada je vido da sa bazena vodim lijepu „djevušku!“……..
Volio
nas je kao svoju djecu i pored „glumljena strogoče“….. Nikada neću
zaboraviti njegov čvrsti zagrlja i suze u oku na rastanku, koji je
bio-„zauvijek“…… Pokoj Ti duši, čika Andrej! Iz maštarenja me probudi glas
jednoga mladića Švicarca koji je nekima opisivao MGU na njemačkom jeziku.
Slušam! Vidim da je sve ostalo po starom i kaže da strani studenti stanuju
na šestom i sedmom katu, spominje da svaki kat ima svoga stražara….. i
priča sve pohvalno….. Čujem, mnogo se toga promjenulo na bolje….. no ipak
osjećam neopisivu tugu, žao mi je da ne mogu ući….. pa odlučih otići dalje
nekoliko stotina metara i fotografirati „Novodjevićji manastir“, sas moju
„Jovanku“ u prvi plan….. a, štas` „mislijo“ moj rodoljube, nejma ba,
„brez“ nje ništa…….. prvo mora ona biti u kadru, a u drugom planu istom neka
poznata povjesna znamenistost… jerbo to su „dokumenti“ koje mora pokazati
njenim pajdašicama, susedama, kaj ne? Pa „ondak“ bre, komšinikama i ba,
jaranicama….. “Moj beharu koli mi te bere“- „jaranice moje dušmanice“!.....
Prof.
Branko-Josef Thomann
Moskva, srpnja 2008.
