SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!

Branko Josef Thomann:

Pisma iz Rusije...nastavak 016

Zlatko TomičićZ. T. - dokumentiFrojdov svijet snovaSaul BellowHarold PinterStewart O' NannPisci: bečka vezaMarcel ReichHitlerov psihopatogramGoetheGuinter GrassErnest HemingwayGiuseppe VerdiOrhan Pamuk Haruki  MurakamiBečka Nova 2005.Nobelova 2002.Bečka Nova 2002.Knjižara WEISSGlobalizacijaSvijet je ostao istiDragan VelikićFaraoni u Beču!AuschwitzAmerikaVječni BalkanRuska pisma

 

IN MEMORIAM:

Zbogom, čika MiloZLATKO Tomičić

Ruska pisma 01Ruska pisma 02Ruska pisma 03Ruska pisma 04Ruska pisma 05Ruska pisma 06Ruska pisma 07Ruska pisma 08Ruska pisma 09Ruska pisma 10Ruska pisma 11Ruska pisma 12Ruska pisma 13Ruska pisma 14Ruska pisma 15Ruska pisma 16Ruska pisma 17

SVEUČILIŠTE LOMONOSOVA - MGU

Moja „Jovanka“ i  ja „Stari“, krenusmo  iz centra grada sa metro stanice „Lubjanka“,  на «красной- линии» - crvenom  linijom  metroa u  jugozapadni dio Moskve  na jedan od sedam moskovskih brežuljaka koji se naziva  Воробьёвы горы  (Varabjovi gori) – Vrapčevi brežuljci na kojima se nalazi Moskovski univerzitet Lomonosova kojega sam nekada davno posjećivao i tu živio u studentskom domu. Ма, kakvom domu; to je ustvari jedan pravi grad sa kompleksom od hiljadu zgrada i sa nešto oko 30.000 stanovnika na površini od  600 hektara, sa 8 studentskih domova u kojemu žive do 18.000 studenata… Ovaj brežuljak je jedan od najviših točaka Moskve sa nadmorskom visinom od 220 m i visinom 60-70 m iznad nivoa rijeke Moskve, a nalazi se na njenoj desnoj strani, preko puta popularnog olimpijskog stadiona „Lužniki.“ Od 1924-1999 godine nazivao se ovaj brežuljak; Lenjinska brda - Ленинские горы, a sjećam se da su i onda stariji ljudi govorili da su to „Vrapčja brda“. Pa i poznati pisac Mihail Bulgakov ih spominje u svome poznatom romanu “Majstor i Margarita“«Мастер и Маргарита», koji datira iz 1940.g.

Naziv brda potiče vjerojatno od srednjevjekovnog sela Vorobjovo  (“Vrapčevo“), koje je dobilo ime po svećeniku Vorobeju  („Vrabac-vrebac-ćivćićan“) 1451.g. Tu je bujna vegetacija bjelogorične park-šume sa mnogo izvora, potoka i potočića i tri prirodna jezera pa su Vrapčeva brda i popularno izletište Moskovljana, a pogotovo  vidikovac  sa kojega se pruža grandiozna panorama Moskve, pa je zbog toga  jedno od obljubljenih mjesta za slikanje  mladenaca i svatova, sa  ljubljenim gradom u pozadini. Također je ovo mjesto obljubljeno  sastajalište motociklista, a navečer omladine i zaljubljenika…… Jooooooooj kada bi ta šumica znala pričatiiiiiiiiii………!

Brijegom dominira glavna zgrada Moskovskog univerziteta sa svojim visokim tornjem od 240.m., a u blizini su metro stanice „Vrapčji brežuljci  i – Univerzitet“

 

POVIJEST

Državni moskovski univerzitet nosi ime po njegovom utemeljitelju velikom znanstveniku  Mihaelu Lomonosovu, a na ruskom  se naziva Московский Государственный Университет  - (MГУ)  имени  М.В. Ломоносова, na čiji prijedlog carica Elizabeta I. osnova prvo rusko sveučilište 25.1.1755. u Moskvi. Danas se to naziva Stari Univerzitet i u njemu je smješten Novinarski fakultet i nalazi se dolje u gradu u blizini Kremlja. Novi MGU je otvoren 1953.g. Danas tu studira 40.000 studenata plus 3.500 aspiranata i doktoranada. Tu su 600-profesora i 1.300 docenata, zatim 10.000 učenika srednjih škola koje su priključene  univerzitetu.

Momentalno se tu nalaze nešto oko 5.000 inostranih studenata koji dolaze iz 80 zemalja. Svoju 250-tu godišjicu slavio je ovaj univerzitet 2005.godine. Otvorena je nova Univerzitetska biblioteka, novi Medicinski fakultet sa odgovarajućim Klinikama koje spadaju u najmodernije u svijetu. Godišnji Budžet iznosi dvije milijarde rubalja – 350 miliona Eura. Trajanje studija kao i titule su uskladjene prema zapadnim kriterijima, a mnogo je tzv. “gostujućih profesora“ iz Njemačke, Amerike, Francuske, Engleske i drugih zemalja. A uči se po najnovijim i najmodernijim pedagoškim metodama, a iz vlastitog iskustva poznato mi je da su tu ispitivački kriteriji mnogo strožiji i da se od  studenata mnogo više traži…….. Naprimjer na jezičnom smjeru, ne samo da se uči jezik i to do perfekcije – inače nema prolaza, nego i svi propratni dodatni pedagoški „instrumenti,“ - Pedagogija, Didaktika, Metodika, i obraća se posebno pažnja na Pedagošku psihologiju, pa pored teške Opće psihologije uči se Psihologija djeteta i adolescencije, a jedan od najtežih predmeta bila je Metodika nastavnog jezika, što je sve vrlo potrebno kako bi predavač u školi lako mogao u nastavu uključiti i u obzir uzeti psihofizički razvoj učenika…. čega nažalost „ko fol“ u „naprednijim“ zemljama  Zapada u studijskom indexu – NEMA!..........

Spomenuo sam Univerzitetsku biblioteku iliti knjižnicu koja danas nosi ime Maxima Gorkog a koja ima fond od sedam milijuna knjiga, od toga preko 2 miliona na stranim jezicima. A kad sam već kod knjiga moram spomenuti i Tiskaru koja godišnje tiska preko 400 knjiga koje se štampaju u 3 miliona primjeraka. Izdaju se tu i nekoliko časopisa sa namjenskim temama; ekonomija, pravo, filozofija, filologija, povijest… kao i studentske novine pod naslovom; “Moskovskij univerzitet“, “Vestnik moskovskogo univerziteta“. U komplexu univerziteta je i Palača kulture, Studentsko kazalište, sportska cjelina, stadion, dva velika bazena za kupanje, razno razna sportska igrališta, a tu su i dvije Poliklinike, pošta, nekoliko kino-sala, puno prodavnica i sportskih klubova, nekoliko muzeja, botanički vrt, opservatorijum te i park nauka… Obišao sam to sve i pokazao ženi, koja nije mogla vjerovati da u „jednoj Rusiji „postoji ovakav moderan Studentski campus…? Nasmijao sam se na to sve i pridodao da je tako bilo i prije 48 godina kada sam ovdje studirao, a znam da je to nažalost tipično mišljenje mnogih „zapadnjaka“, ukazavši joj da je Beč istom prije par godina dobio prvi Studentski campus koji ovome nije ni do „gležnja“….

Moju „Jovanku“ je to jako zainteresovalo, pa izrazi želju da udjemo u glavnu zgradu…..Hm? Poučen starim iskustvom, rekoh da to vjerojatno  neće ići pošto smo prije mogli samo ulaziti tu sa „Propuskom“ - propusnicom, ali možda su se vremena promjenula, pa rekoh: „Hajdemo probati?“

Na koncu je bilo kako sam i pretpostavljao, bez propusnice nema ulaza. Vratismo se do vidikovca na Kosiginovoj ulici, posmatramo Moskvu koja leži pod nama kao „na dlanu.“ Fotografiram grad, prirodu, prodavače suvenira, te razne „djindjuve - matrjoshke“ koje kod nas zovu „babuške.“ Šta sve tu nema, „za krepati“ - kak bi rekel moj „priatel“ Miška Bedenicky; masa malih figura na gomili leže, jedan preko drugoga, Lenjin, Mao, Staljin, Hitler i masu drugih „veličina“… slikam za Vas da se i vi nasmijete… Posmatram ljude oko sebe a pogled mi uvijek zaluta na  šesti i sedmi kat glavnoga zdanja MGU-a i takozvani sektor «V» - gdje su nekada bile sobe studentskog doma u kojima su boravili stranci……. pa i ja i moj sobni drug Francuz Mishel…. a poslije njega moj studijski kolega Rus Leonid A. Fell-Lonja, koji je bio veoma strog prema meni kada je učenje bilo u pitanju i zahvaljujuči njemu polagao sam sve moje ispite redovito. Moram se dokopati telefonskog imenika, možda ga pronadjem u Moskvi?

Misli mi lete i sječam se još dobro Menze u sektoru „B“, bazena za plivanje, lijepih djevojaka kao i kioska kod vatrogasne stanice gdje se i pored zabrane mogla kupiti vodka, a i onoga  etažnog stražara starog Andreja Jurjewiča, koji je vršio kod mene često „kontrolu“, tako da mi je  uvijek popio četvrtinu boce i zaprijetio da to više ne radim…… hahahha-do sjedečeg puta…. kada sam mu opet morao platiti „carinu“….. hahahha! A imao je  dugačaa aaaaak „cug“! A znao je ponekada i zatvoriti oči kada je vido da sa bazena vodim lijepu „djevušku!“……..

Volio nas je kao svoju djecu i pored „glumljena strogoče“….. Nikada neću zaboraviti njegov čvrsti zagrlja i suze u oku na rastanku, koji je bio-„zauvijek“…… Pokoj Ti duši, čika Andrej! Iz maštarenja me probudi glas jednoga mladića Švicarca koji je nekima opisivao MGU na njemačkom jeziku. Slušam! Vidim da je sve ostalo po starom i kaže da strani studenti stanuju na šestom i sedmom katu, spominje da svaki kat ima svoga  stražara….. i priča sve pohvalno….. Čujem, mnogo se toga promjenulo na bolje….. no ipak osjećam neopisivu tugu, žao mi je da ne mogu ući….. pa odlučih otići  dalje  nekoliko stotina metara i fotografirati „Novodjevićji manastir“, sas moju „Jovanku“ u prvi plan….. a, štas` „mislijo“ moj rodoljube, nejma ba, „brez“ nje ništa…….. prvo mora ona biti u kadru, a u drugom planu istom neka poznata povjesna znamenistost… jerbo to su „dokumenti“ koje mora pokazati njenim pajdašicama, susedama, kaj ne? Pa „ondak“ bre, komšinikama i ba, jaranicama….. “Moj beharu koli mi te bere“- „jaranice  moje dušmanice“!.....

Prof. Branko-Josef Thomann

 

Moskva, srpnja 2008.

Ruska pisma 01Ruska pisma 02Ruska pisma 03Ruska pisma 04Ruska pisma 05Ruska pisma 06Ruska pisma 07Ruska pisma 08Ruska pisma 09Ruska pisma 10Ruska pisma 11Ruska pisma 12Ruska pisma 13Ruska pisma 14Ruska pisma 15Ruska pisma 16Ruska pisma 17

 

Početna stranica  ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Monday December 14, 2009