Dr. Branko Josef Thomann

upznao ga na Večerima poezije u Buchhandlung WIESS, Beč; ratne 1992. Od tada do danas apsolutno najkonzistentnija i najjača Ličnost u mome životu i radu. Ima masovno iskustvo, bezobrazno visoko obrazovanje, svjetski priznate titule i ženu u nacionalnoj banci.

Jedinstven golijatski duh & produhovljenost. Još uvijek ne vjerujem da takva osoba uopće i postoji. Neumorno i nesebično za cijelih 0 novaca piše i na ove stranice dovodi originalce koje ja inače niti dotaknuti ne bih (s)mogao. Ja ga oslovljavam sa Profesore, a on za mene još nije izgubio strpljenje. Hvala!

P.S.

U zadnje vrijeme se hvali da ima boljega psa! Provjerite (slika gore)!

 

 

Robert Marić

nesumnjivo Hrvatski nacionalni dragulj kada je duhovno i duhovito "umočeno" u stvarnost pisanja i razumijevanja Ljudskog, Domovinskog i Vremena i kojemu živi.

Istovremeno Sasvim Običan Čovjek čija amaterska kamera bilježi dalmatinski kamen pjesničkim okom vječnosti i ljepote.

Ovdje od sredine 2003. kada sam ga upoznao "preko žice" (i nikad uživo sreo, do sada!) ZAHVALJUJUĆI još jednoj snažnoj vertikali hrvatske suvremene pisane riječi Dražana Gunjače.

Da nekim slučajem živi u Njemačkoj, pa čak i Kanadi, njegove brojne knjige i visoka priznanja već bi financijski obezbjedila i njegove praunuke. On to nikada nije tako gledao!  Za svoje pisanje na ovim stranicama plaćen je sa 0 novaca i kako kaže nule čine milijune, iđemo dalje...

HVALA, Roberte!

 

 

Zlatko Tomičić

čovjek i duh izvan običnih i shvatljivih formata, TROSTRUKI nominat Nobelove nagrade za književnost i mir, legenda po rođenju, mit po ostvarenju i golijat djela i udjela; trn u oku svake mržnje, primitivnosti i sebičnosti.

Sva moja mjerenja & mjerkanja ukazuju samo na jedno Zlatko je blagoslov za svakog Čovjeka i Ljudsko te vječno prokletstvo za svaku provinciju duha i kognitivne nakaze.

Najviše formalno obrazovanje, svjetski priznate titule, najviša hrvatska odlikovanja, monumentalno životno iskustvo i rad, plodan i originalan književni opus do Nobelovskih visina, IKONA Ljudskoga! Ovdje zaslugom Profesora, a ja ga znam od maja 2006. kada mi je za SVOJ (!?!) rođendan uputio jedan od svojih briljantnih romana LEDENJAK IZNAD Lake Louise.

Znam da je HVALA premalo za Vas g. Tomičiću i zato Profesor i ja nastavljamo sa portretiranjem Vašega rada i djela na ovim stranicama...

 

 

Ljubo Ruben Weiss

sasvim slučajno ga susreo na Donau Kanall u Beču 1991. Kao onda, tako i danas Ljubo je ostao čuvar knjige u smrznutim vremenima. Ekspert, formalni i realni, Judaistike, vrhunski novinar, knjižnjičar, istinski mecena poštenog, Ljudskog i kreativnog.

Tek neka buduća pokoljenja i čuda tehnologije će svjedočiti o Ljubinom jedinstvenom radu na zaštiti svih oblika tiskanoga blaga sa balkanskih prostora. Nikada nije adekvatno nagrađen jer uskogrudna sredina ni danas nije sposobna prepoznati jezik samopžrtvovanja i rada koji je Ljubo uložio spašavajući i propagirajući naše. Istovremeno sva bečka vrata su mu širom otvorena, dok u  Zagrebu (gradu njegove mladosti) nije baš figura od velikog (javnog) interesa...

Ja Ljubi dugujem točno onoliko koliko novac ne može platiti. HVALA, Ljubo!

 

 

Dražan Gunjača

upoznali se sredinom 1974. (Je, '74., NIJE štamparska greška!) u MTSVŠ u Splitu. Bio je viši rastom, nikad debeli ko ja, a ipak sam ga dobio na basketu (jedan na jedan) DVA PUTA!

Nikad niko neće znati koliko smo puta igrali - ja zaboravio od sramote i bijesa, a njega to baš zdravo nije zanimalo: čovjek uživao u igri i to je to...

Danas DALEKO poznatiji u svijetu no bilo gdje u Sinju, Splitu ili Puli.

Vrhunski odvjetnik sa jedinstvenom kolekcijom najviših svjetskih priznanja za književnost.

Kad mu je drago, navrati ovdje. Meni široke ruke dopustio da na ovoj stranici publiciram neke njegove radove. I puno više. Plaćen cijelih 0 novaca za pisanje na ovim stranicama.

Jedinstvena Ljudina kakav bi i ja htio biti kad porastem!

Hvala, stari moj!!!!!

 

 

Nisvet Halilović

kamengradski biser koji se zadnjih pet godina kalio u Kravogradu kalgarijanskom na kraju svijeta i Divljega zapada.

Upoznali se u Calgary-ju kod Mr. Glatka sredinom 2002.

Zagrebački student, svjetski inžinjer strojarstva i ponosni tata Benjamina i Ajdine. Čovjek, Ljudina, stručnjak, familijarni stožer i praktični, stvarni vjernik kakve sam samo u boljim filmovima mogao vidjeti.

Nije pisac. ALI - kad se dohvati pera onda i bečka filharmonija zašuti.

Čast mi je što sam uopće sreo ovog jedinstvenoga Ljudinu.

Danas behara u Bosni. Zasluženo!

HVALA Nisvete i vazda sretno!!!!!!

 

 

Zdenko Bošković

još jedno prijateljstvo ostvareno isključivo preko žice (interneta)! Negdje od kraja 2005.

Poslao mi čovjeka u Calgary da mi personalno uruči DUHOVNE BLIZANCE, njegovu prvu zbirku poezije, a ovaj se provozao nekih 40 000Km okolo Sjeverne Amerike dok mi nije najzad stigao u Calgary!

Zdenko živi i radi u Holandiji, ali mu je i srce i duša vazda u - Mostaru.

Njegovo pisanje ima dimenziju budućnosti koja će lako zakoračiti u svaku radost obična čovjeka.

Uspješan profesionalac sa stabilnom obitelji. I puuuno prijatelja. Pravih. Od Mostara, Štokholma do Toronta. I Calgary-ja.

HVALA, Zdenko!!!!!

 

 

FAROS

sarajlija sa adresom u Calgary-ju, vikendicom na Hvaru, a ženom u Splitu.

Upoznao ga u proljeće 2006.

Ovdje na ovim stranicama gostuje sa vrhunskom fotografijom i "tajanstvenim" potpisom FAROS.

A tek je u - pubertetu. Onom stvaralačkom. Farosovi najbolji radovi tek dolaze.

HVALA, svećeniku objektiva!

 

Mile Stojić

Mileta sam sreo prvi put u Beču 1992., a ovdje se pojavljuje na riječ Profesora.

Poznat, priznat i nesumnjivo kvalitet i za danas ali i neko novo sutra.

Voli svoje staro i izvorno, no ipak najlakše diše po Beču i europskim prijestonicama.

 

 

Slavko Lebedinski

1993. u Beču, zaslugom Profesorovom, sreo i upoznao g. Lebedinskog.

Na ovim stranicama je bio prisutan na samome početku i onda nekoliko godina po tome.

Naljutio se na moje prepisivanje njegovoga teksta u kojemu su se pojavile i riječi koje on nije napisao.

Nismo uspjeli riješiti misteriju.

Kada je Slavko dobio najveće srpsko priznanje za roman odlučio sam njegove tekstove povući sa ovih stranica. Isključivo iz respekta prema ugledu njegova imena i prestižne nagrade.

Iako sve ovo zvuči gorko moje iskustvo sa Slavkom je bilo i ostalo respektabilno i poticajno.

Slavko, HVALA!

 

Albert Einstein,

muž Mileve matematičarke i novosađanke, gastarbajterke u Švicarskoj. Čovjek koga su žene organizirano mrzile (USA!). Vjerojatno jer se nije htio češljati. Čak i za oficijelno slikanje.

Na ovim stranicama nije nikad pisao, a ja ne vjerujem da će mu to i pasti na pamet. Ikada.

Međutim: SASVIM Originalna Individua.

Nimalo zbog onoga najpoznatijega o relativitetu, NASUPROT: zbog svega onoga "drugoga"...

Ipak -a poradi (RAZ)MOĆI učinaka njegovih otkrića - NE MOGU mu ovdje potpisati iskreno HVALA...

 

 

Zgovan Čmarkić

ljepši, školovaniji i bolji od svega što ja mogu ili hoću. Čovjek koji ne jede čvarke! Opaki originalac provincijskoga duha i malograđanske utovljenosti.

ekspert zakulisnoga spletkarenja i režimska dušica do balkenjčaka.

nesebičan i vanserijski ako mu se ukaže šansa za naslovnu stranicu

perfektan miks balkanskog krčmara i (polu)austrougarskoga birokrata

PA ZAŠTO JE ONDA OVDJE?!

A zašto smo mi TAMO?!?

Nema, dragi moji, nikakva JINA gdje JANGA nije...